Migranti/izbjeglice koji dolaze u Tuzlu iz Pakistana, Irana, Afganistana, Sirije, Iraka i drugih zemalja, imaju uglavnom jedan cilj - prelazak granice i nastavak borbe za boljim životom u nekoj od europskih zemalja. No snovi Alžirca Ammara Lajchaouia tokom dolaska, a sada i boravka u Tuzli su postali nešto drugačiji od većine migranata/izbjeglica.
- Najprije sam želio da idem u Italiju, ali dolaskom u Tuzli moj život se u potpunosti promijenio. Upoznao sam članove tuzlanskih volontera koji su me spojili sa porodicom Salihović. Oni su odlučili da mi pomognu i da me prime u svoju kuću, priča Ammar.
Osim Ammara, u kuću Salihovića stigli su i Idriz i Ilijas također iz Alžira.
- Ilijas je odlučio da svoj put nastavi dalje i trenutno se nalazi u Italiji. Idriz i ja smo najprije aplicirali, a potom i dobili status tražitelja azila koji se obnavlja svaka tri mjeseca. Nakon što istekne devet mjeseci stičem pravo i da radim. Za Idriza još ne znam, ali ja sam odlučio da ostanem u Bosni i Hercegovini. Na cijelom ovom putu nisam upoznao ljude kakvi su Bosanci i Hercegovci, a pogotovo Tuzlaci. Primili su me kao svog najrođenijeg, osjetim da me svi ovi ljude vole, nastavlja Ammar svoju priču za Tuzlarije.
Amar je divan, čestit i vrijedan momak iz Alžira, a u našu kuću je unio dosta radosti, kaže Mersa Salihović koju Amar zove svojom majkom.
- Zaista mi je teško svakodnevno gledati sve te ljude koji se muče po tuzlanskim pločnicima. I sama pomažem tuzlanskim volonterima, a odlučila sam ovu djecu da dovedem u svoju kuću. Istinska vrijednost čovjeka se ogleda u čistoći njegovog srca. Ovi mladići boraveći u mojoj kući donijeli su cijeloj mojoj porodici istinsku radost, kaže Mersa Salihović.
Cijelo ljeto Amar je proveo na vikendici Salihovića u tuzlanskom naselju Vasići. Drvena ograda je njegovih ruku djelo, a i kafa iz ibrika također.
- Svakodnevno nešto radim. Sredio sam cijelo imanje, a osim toga održavam baštu i voćnjak. Prve komšije su mi Andrija i Adem kod kojeg svaki put svratim na kafu. I on dolazi meni, a obilaze me i dalje volonteri pitajući šta mi treba. Za sada mi ne treba ništa, ovdje sam pronašao sve, svoj mir, dobre komšije i prijatelje koji se brinu o meni i nadam se da ću uspjeti ostati u BiH, kaže Amar na kraju našeg razgovora dodajući da mu je najveća želja da u Tuzlu dovede i svoju zaručnicu Merjem.
S.P.