Preporuka za čitanje: Aleksandar Hemon ˝Nije ovo tvoje˝

Čitajući knjige Aleksandra Hemona može se steći utisak da kad se pročita jedna kao da smo pročitali sve. Međutim nije tako, uvijek ima nešto novo, neka nova priča, neko novo razmišljanje. Nostalgija je njegova inspiracija, piše o sebi, svojoj porodici, roditeljima, sestri, prijeratnom životu u Sarajevu, odlasku u Ameriku, svemu što mu se dešavalo. Sjećanja su mu detaljna, sjeća se boja, sitnica, riječi, mnogo čega. Jasno je da često i puno razmišlja o nekadašnjem životu, što mi osvježava sjećanja iz djetinjstva. Piše bez uljepšavanja, naročito ne štedi sebe, ima tu dosta ironisanja i zezanja na vlastiti račun. Knjiga "Nije ovo tvoje" sastoji se od priča iz prošlosti.

Tuzlarije

Dijelovi iz knjige:

(...) Zahvaljujući tome što sam bio istaknuti Mladi lingvista i pobijedio u kategoriji sedmih razreda, za nagradu sam osvojio dvosedmični boravak u Koloniji Lastavica, dječijem kampu u Zaostrogu. Spavali smo u spavaonici koja je gledala na fudbalsko i košarkaško betonsko igralište, gdje bi navečer bend svirao obrade groznih hitova. Tokom dana smo se izležavali na šljunčanoj plaži i plivali, ili smo po vrelom betonu šutali lopte. (...)

(...) Staru željezničku stanicu su srušili, počupali prugu, razmontirali vrtešku i sve što se dalo razmontirati, i kad više ničega nije bilo izgradili ulicu, i nebodere, i parkiralište preko puta kojeg su stajali naslagani transportni kontejneri. Ne znam zašto su bili tu ali tako se to desilo. Također je ostalo i ulegnuće tla u kojem se skupljala voda i koje se tako pretvorilo u veliku plitku baru. Bara je bila puna otpadaka: cigli, komada zahrđalog metala i drveta. Žabe su se legle, a mi smo se tu igrali, kvasili noge, skakali s jedne cigle na drugu i upadali u blato i vodu. U proljeće je tu smrdilo, a i ljeti. Lovili bismo punoglavce i skupljali ih u teglu da ih kasnije likvidiramo. (...)

(...) Između ostalog, bosanska riječ dolazi od njemačkog klicker, što se očito odnosi na zvuk staklenih kuglica koje se sudaraju. To mi je prelijepo, i sad čujem taj zvuk. Iz ovog proizilazi da je migracija koja je u konačnici meni donijela kliker počela austrougarskom okupacijom, ulaskom njihovih trupa u Bosnu 1878. godine. Tako historija funkcioniše: sve počinje davno i daleko, armije stupaju, zapaljeni gradovi prže nebo, djeca postaju siročad, sve završava u mom tijelu, samnom koji o tome pišem. (...)

(...) Naš prozor je gledao u fabriku vagona nazvanu po narodnog heroju, izvjesnom Vasi Miskinu, koji je tu prije (onog) rata radio, i koji je, kao i mnogi komunisti koji su otišli u ilegalu da se bore protiv Nijemaca i ustaša, imao ratni nadimak - Crni. U srcu te fabrike bio je visoki dimnjak, a tu je također bio, pomalo neobjašnjivo, i kupasti bunker sa gromobranom na vrhu, koji je izgledao kao betonska verzija košnice od pruća. (...)

Aleksandar Hemon, pisac i novinar, rođen je u Sarajevu 1964. godine. Početak rata ga je zatekao u Sjedinjenim Američkim Državama (Chicagu) gdje je i ostao i počeo da piše na engleskom.

S.M.

TUZLARIJE - VIJESTI

OSTALE VIJESTI