Inicijativa "mini Šengen", koju je pokrenuo predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, a kojoj su se, za sada, pridružile Albanija i Sjeverna Makedonija, izazvala je određene pozitivne reakcije, posebno kod Mirka Šarovića, bivšeg ministra vanjske trgovine i ekonomskih odnosa, koji je u oktobru prošle godine Vijeću ministara BiH uputio inicijativu za prihvatanje tzv. "malog Šengena".
S tim u vezi, razgovarali smo sa Borisom Vukušićem, magistrom prava iz Tuzle, koji je u avgustu ove godine na Pravnom fakultetu Univerziteta u Tuzli, nakon dvogodišnjeg istraživanja i naučnog rada, odbranio magistarski rad pod nazivom „Nordijska kooperacija kao potencijalni model reforme imigracijske politike i politike zapošljavanja u Bosni i Hercegovini“.
„Mali Šengen“ je u posljednje vrijeme regionalno aktuelna tema. O čemu je, zapravo, riječ?
Riječ je o deklaraciji koja podrazumijeva izjavu o postignutom konsenzusu u pogledu određenih značajnih pitanja, a čiji su trenutni potpisnici Srbija, Sjeverna Makedonija i Albanija. Njegov suštinski cilj je regionalna međudržavna saradnja u geopolitičkom prostoru koji nije limitiran državnim granicama. Deklaracija kojom je oživotvoren „mali Šengen“ ima specifičnu težinu, s obzirom da predstavlja izjave volje suverenih država kojima su stvorene međusobne prava i obaveze. Ovakva forma saradnje je izvrsna polazna tačka za realiziranje ciljeva od općeg interesa za sve države koje u njoj učestvuju, gdje se posebno ističu socio-ekonomski, sigurnosni, naučni, obrazovni i kulturološki interes. U izvjesnom smislu, „mali Šengen“ može biti promatran i kao forma regionalne integracije.
Da li je „mali Šengen“ predmet dobre volje ili eventualne obaveze BiH?
U slučaju BiH evidentno je da je ključni momenat politički konsenzus aktera državne vlasti, te brzina i kvaliteta političkih procesa u državi. Posljednjih dana se iz izjava domaćih političara i jednog dijela naučne javnosti može zaključiti da bi bilo dobro ući u „mali Šengen“, dok drugi smatraju da je to teško provodiva i konačno loša ideja. Zbog toga je na „mali Šengen“, a u vezi sa BiH, potrebno ukazati sa stanovišta prava. Stupanjem na snagu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa EU 2015. godine, BiH je nedvosmisleno obavezana da, prethodeći punopravnom članstvu u EU, prije svega uskladi vlastito zakonodavstvo sa komunitarnim zakonodavstvom EU. S ciljem ispunjenja tog zahtjeva, od BiH se zahtijeva i da intenzivira regionalnu saradnju sa državama u njenom neposrednom okruženju. Kao dio tog zahtijeva, primjera radi, očekuje se, između ostalog, da buduće bh. javne politike i državna legislativa budu tako osmišljeni da omoguće nesmetan protok radne snage, te potpuno pojednostave poslovno nastanjivanje i pružanje usluga fizičkih i pravnih osoba iz država neposrednog okruženja.
Šta je, ustvari, „mali Šengen“?
To je forma regionalne međudržavne saradnje koja je u mnogo čemu kopija konstrukcije i funkcioniranja EU, ali koja u značajnoj mjeri podsjeća i na, do sada u svijetu unikatan, koncept regionalne međudržavne kooperacije poznat kao Nordijska kooperacija. Ovaj oblik međudržavne saradnje postoji od 1950-ih godina, a u njega su uključene Švedska, Danska, Norveška, Finska, Island i njihove tri autonomne oblasti. Osnovna karakteristika Nordijske kooperacije je geopolitički prostor bez fizičkih granica, potpuna sloboda kretanja i izbora boravišta njenih građana, te zajedničko tržište rada. Ovaj koncept se realizira intenzivnom međuparlamentarnom saradnjom pomenutih država kroz formirana zajednička politička tijela. Države naše regije su već uključene u regionalne međudržavne projekte (CEFTA, EZ i druge). Napomene radi, u Tuzli je 2012. godine održan okrugli sto na temu nordijskog modela saradnje i mogućnosti njegove primjene na zemlje Dejtonskog sporazuma, a 2013. godine u Sarajevu je održan i konsultativni sastanak predstavnika parlamenata BiH i država neposrednog okruženja, izuzev Hrvatske. U Novom Sadu je 2014. godine predstavljen i ekspertski izvještaj o mogućnosti međudržavne saradnje svih država potpisnica Dejtonskog mirovnog sporazuma po uzoru na nordijske države, sa akcentom na značaj slobode kretanja radne snage.
Koje su prednosti „malog Šengena“ za građane BiH?
Prednosti su brojne. Prije svega je potrebno pomisliti na slobodan prelazak međudržavnih granica, bez čekanja u dugim redovima na pasoške i carinske kontrole. Zatim je potrebno ukazati na ekonomsku komponentu koja podrazumijeva međuovisnost BiH i država neposrednog okruženja u pogledu trgovinske razmjene što nesporno doprinosi ekonomskom prosperitetu. Poseban aspekt je pozitivan stav stranih investitora prema stabilnom, regionalnom, ekonomskom prostoru i stabiliziranje i rast ekonomske moći države. Privredna stagnacija BiH je razlog najviše stope emigracije njenih građana, koji bi mogao biti otklonjen „strujanjem“ radne snage iz Srbije, Crne Gore i Makedonije. U pogledu sezonskih i trajnih migracija građana BiH u države neposrednog okruženja s ciljem rada, i obrnuto, veoma je važno osigurati adekvatan i, po mogućnosti, u najvećoj mogućoj mjeri harmoniziran sistem socijalne sigurnosti radnika kako svi, koji se odluče na rad u susjednim državama, ne bi postali predmetom dramatičnog kršenja njihovih prava od strane nesavjesnih poslodavaca.
Šta biste mogli preporučiti bosanskohercegovačkim političarima u pogledu ovog projekta?
Zatvorenost u vlastite granice dokazano ne doprinosi općem progresu. Preporučio bih stabiliziranje unutarnjih političkih odnosa i procesa, efikasno rješavanje otvorenih pitanja s državama neposrednog bh. okruženja, te ubrzano djelovanje u smislu donošenja pozitivne odluke u pogledu pristupanja BiH „malom Šengenu“, a sve to u interesu onih kojih se to direktno tiče - građana BiH.
