Prvi put poslije 24 godine majke i žene Srebrenice neće izaći na svoju tradicionalnu mirnu protesnu šetnju u Tuzli. Zbog pandemije koronavirusa one su zatvorene među četiri zida, a volonteri iz Tuzle, kao znak podrške majkama i ženama Srebrenice, organizovat će online podršku za sve žrtve genocida u nekadašnjoj zaštićenoj zoni Ujedinjenih nacija.
"Znamo dobro da su majke i žene Srebrenice svakog 11. u mjesecu izlazile na mirnu i dostojanstvenu protestnu šetnju u Tuzli. Kao neko ko sarađuje s njima nekoliko posljednjih godina u ovo digitalno doba odlučio sam se da pokrenem akciju online podrške. Organizirat ćemo, takoreći, digitalne proteste. Pozvao sam sve prijatelje i građane da na papiru ispišu po ime jedne ubijene osobe, fotografišu se s tim papirom i objave na društvenim mrežama. Napravit ćemo i videosnimak koji će biti objavljen kada one ne budu tu, dakle 11. aprila u subotu. Također, ako epidemiološka situacija bude dozvoljavala, ja ću u njihovo ime raširiti jastučnice na Trgu slobode u Tuzli s imenima i prezimenima njihovih ubijenih sinova, muževa, braće i drugih članova familije", kaže Nihad Suljić, jedan od tuzlanskih volontera koji je pokrenuo akciju online podrške majkama i ženama Srebrenice.
Predsjednica Udruženja "Žene Srebrenice" Hajra Ćatić podržala je ideju tuzlanskih volontera koja im u ovim danima itekako puno znači.
"Ja sam, iskrena da budem, zatvorena u kući. Imam preko 65 godina i u prodavnicu mogu otići samo utorkom i petkom od 7 sati do 10 sati ujutro. Nije problem odlazak u prodavnicu, već što sam sama u Srebrenici. Nikog nema ni u jednoj kući", kaže Ćatić.
U genocidu u Srebrenici ubijen je njen sin Nihad Nino Ćatić, novinar koji je poslao posljednji izvještaj iz UN-ove zaštićene zone.
"Nihad Suljić me je kontaktirao i informisao o akciji. Dobila sam fotografiju Staše Zajević koja drži papir s imenom mog sina. I ´Žene u crnom´ iz Beograda su s nama. Hvala svima koji su pokrenuli ovakvu akciju i onima koje će podržati. Mi prvi put poslije 24 godine nećemo izaći na mirne proteste. Prvi protesti su bili 1996. godine u Sarajevu, a onda smo mi u Tuzli nastavili svakog 11., izuzev 11. jula, da mirnom šetnjom tražimo hapšenje zločinaca, eskhumacije i identifikacije žrtava. Svog Ninu nisam pronašla, ali tražit ću ga sve dok dišem", kaže Ćatić.
