Mirela Avdagić, pjesnikinja, profesorica bosanskog jezika i književnosti u penziji, napisala je tekst promjeren današnjoj situaciji pa preporučujujemo da pročitate:
ZA NAŠU DJECU
Ovo je vapaj: svaki dan,
baš svaki dan
recite nekome
da ga volite.
Možda ćemo se tako pronaći
i vratiti...
Možda ćemo ustati
i krenuti...
Tamo...
Tamo je izlaz.
Iskra.
Ja idem.
Živjela sam teške trenutke, ali nikada nisam odustala od nove prilike, nove šanse. Možda je ponovo nećemo imati.
Zašto ne bismo bili MI? U svemu što znamo i možemo? Na istoj liniji ZAJEDNO.
Rođena sam da bih bila ovakva kakva jesam: da volim ljude, grad, zemlju mi jedinu, da poštujem starije, da učim od mlađih, a iznad svih da volim djecu. Svoju i svačiju! TO I JESTE BIT ŽIVOTA! MI moramo biti MI jer to dugujemo djeci, našoj, da dijelimo hljeb, vazduh, testove, ulicu, strah, poštovanje, poglede i muk. Svi smo uplašeni, izgubljeni i nemamo vremena da budemo mi, vi, oni, ostali, drugi. MI SMO MI.
Možda neću preživjeti ovu bitku, ali moram reći, jer to danas jedino mogu. Molim vas, budimo veći od najvećih, jer samo zajedno dok radimo možemo ići putem do novog, boljeg dana.
Ko smo mi bez NAS?
Ovo je vapaj.
Dugujem beskrajnu zahvalnost ljudima koji mudro i hrabro brinu o nama. Stavljam srce na dlan svim čuvarima naših života.
Najiskreniju, najtopliju, najsnažniju poruku ljubavi upućujem djeci koja strpljivo i hrabro, na kućnom pragu, čekaju dolazak sunca. Nadam se, kad provirite kroz prozor, doći će novi dan, bolji, ljepši, kakav zaslužujete! Pružam vam ruke prijateljstva.
Niko danas nije pošteđen, privilegovan, izabran, skriven. Svi smo samo ljudi, mali, obični, sa suzom u oku. Ostanimo MI! Ako do sada nismo, od ovog trena naučimo da volimo ono što imamo i što jesmo!
Mirela Avdagić
