Saopštenje Fondacije Istina Pravda Pomirenje Blajburg u Sarajevu

Ustaškog, proustaškog, neoustaškog okupljanja u Blajburgu ove godine neće biti. Uglavnom zbog jasnog distanciranja države Austrije, ali i tamošnje katoličke crkve spram višegodišnjeg fašitičkog orgijanja sljedbenika Ante Pavelića, a onda se tome “pridružila” i pandemija korona virusa. Ali ustaše se ne predaju.

Građani Sarajeva obješeni od ustaša prije povlačenja 2. 4. 1945.

U Zagrebu je dogovoreno da se ovogodišnja misa posvećena blajburškim žrtvama, koje se iz ugla Katoličke crkve u Hrvata uglavnom percipiraju kao žrtve komunizma, održi nigdje drugo nego u Sarajevu. Zašto nije samo u Zagrebu jer toj adresi ideološki i na svaki drugi način pripadaju ideje koje već decenijama promoviše Počasni blajburški vod, a dugo vremena ustaštvo je u Blajburgu paradiralo pod pokroviteljstvom Sabora Republike Hrvatske.

U odbrani poturanja kukavičijeg jajeta Bosni Katolička crkva često govori kako se treba moliti za sve žrtve i da su one pred Bogom jednake. Ako je tako onda nešto nije u redu ni sa tim Bogom.

Naprosto, nemoguće je izjednačiti žrtve Aušvica, sa žrtvama bombardovanja Nirnberga, kao što nije moguće izjednačiti žrtve Jasenovca sa žrtvama Blajburga. U prvim slučajevima riječ o planskom, organizovanom i sistematskom uništavanju ljudi iza čega ne smije biti ni jedan Bog. Zna dobro Katolička crkva, pa i kardinal Puljić, da su među stradalim u Blajburgu bili i izvršioci stravičnog zločina u Jasenovca i sljedbenici ideje fašizma. Istina među njima bilo je i nevinih, žena i djece. Današnjim vojnim riječnikom kazalo bi se da je to bio kolateral odbrane od fašizma.

Ako su kardinalu Poljuću sve žrtve jednake zašto se Katolička crkva nije sjetila pa održala mise na Tjentištu ili na Neretvi. Tamo je, braneći neku drugu ideju, koju danas baštini demokratska Evropa, izginulo višestruko više Hrvata (možda i katolika) nego na Blajburgu. Biće da je u pitanju nešto savim drugo – nevinost jednih je paravan za višedecenijsku šutnju Katoličke crkve o vremenu fašizma, pa i otvorenu kolaboraciju sa ustašama tokom Drugog svjetskog rata. Uloga Vatikana iz tog ratnog vremena je dobro poznata, ali i ona iz postratnog oličena u “pacovskim kanalima” za spas onih za čije se duše danas treba moliti odlazeći kardinal Vinko Puljić.

On i njemu slični odlučili su na još nezarasle sarajevske ratne rane ubaciti so! Tragično je kad kažu da sve to čine u ime Boga.

Sinan Alić, predsjednik
Fondacije Istina Pravda Pomirenje

TUZLARIJE - VIJESTI