Gledam sliku od prije dva mjeseca, u zimskoj sam jakni, sa maskom i rukavicama (medicinskim). Tek se kroz neke fotografije spozna koliko smo već dugo u korona fazonu. Sjetih se početka rata, prvih dana u skloništima, kada je jedan stariji komšija komentarisao dužinu rata pa rekao da će biti par godina. Gledali smo ga u čudu jer smo mislili da će za koji dan sve biti kao prije.
Korona se već dosta otegla, od decembra slušamo o njoj a posljedice osjetimo svaki dan. Bilo oboljeli ili ne, kroz uvedene mjere osjetimo je svi, ograničeno nam je kretanje u krajnjem slučaju, zato bolje ne misliti o tome dokle će ovo, u čekanju vakcine ili kolektivne imunizacije valja nam živjeti kako najbolje možemo.
U Srbiji su izbori a u Hrvatskoj se spremaju. Kao i kod nas, iznenađenja nema, stari političari, oni koji su godinama na političkoj sceni, i ovaj put dobijaju izbore. Ništa novo, stare gluposti slušamo po cijeli dan. Uvijek igraju na pitanje nacije, religije i očuvanja vrijednosti. Narod kao narod, sluša i opet za iste glasa, nevjerovatno nešto. Ima onih koji će glasati za neke druge, bilo da su totalni anonimusi, koji i nemaju neki program samo neka je promjena ali većina ide po starom, i tako u cijelom regionu.
Šta je potrebno da se desi da se izabere promjena? Surovo zvuči ali nekad me situacija podsjeća na jezivu sliku iz koncentracionog logora, gdje logoraši mirno čekaju u redu za ubijanje. Puno logoraša, koji čuvar i niko se ne buni, totalna apatija, pomirenost sa situacijom. Ubijeni u pojam, jedino u tome vidim objašnjenje sa slične situacije kad se izgubi svaka volja i sumnja u moć promjene.
Već godinama su visoko na cijeni, kako kažu, tradicionalne vrijednosti. Inače se mnogo šta olako uzima pa se idealizuje neka pojava u društvu, slika porodice iz prošlosti kojoj valjda treba da težimo. Od takvih tradicionalnih vrijednosti, kakve su na ovim prostorima, treba bježati glavom bez obzira. Silne mi vrijednosti, posebno za žene. Ko bi težio vremenu kad nisu imale ni pravo glasa, sjedile u kući i doslovno služile mužu i djeci. Nije ih niko ništa ni pitao, drugi odlučivali i za koga će se udati. Od napora i silnog rada sa 40 su izgledale kao starice.
Kad sam radila razgovor sa jednom, sad već u lijepim godinama gospođom, rekla mi je da je bila među prvim ženama koje su imale položen vozački ispit u Tuzli, a to je bilo početkom šezdesetih godina prošlog vijeka. U odnosu na muške kolege, manje ih je i studiralo i bilo na značajnim funkcijama. Kad bi uspjele, a bilo im je teže, onda bi se spominjalo da je prva žena ili jedina žena na tom i tom mjestu. I kad se dogura, do ne znam kakvih titula, kad je bolja od muških kolega, kod nas važi ona "učila ne učila šerpa ti ne gine". Jer po tim "tradicionalnim vrijednostima" kod nas postoji podjela na muške i ženske poslove, na muška i ženska zanimanja. Čak i ovi savremeni muškarci znaju reći da pomažu ženama, a nije to pomoć ženi, i za sebe rade.
Što se mene tiče, takve tradicionalne vrijednosti mi ne trebaju, točak vremena ide dalje, treba živjeti u skladu sa vremenom, svako ima svoje dobre i loše strane. Nema potrebe za idealizovanjem nečega o čemu ne znamo i ne možemo znati kroz vlastito iskustvo, niti da mislimo da je sve novo loše.
I ovaj put u Hrvatskoj je glavno pitanje pravo na pobačaj, da ili ne. Opet se neki digli da pričaju šta se može šta ne može. Zabranili bi pobačaj bez izuzetka, i žrtvama silovanja. Toliko je raznih slučajeva, toliko je svaka osoba priča za sebe da se malo gdje može imati opšti stav. Umjesto da troše energiju na edukaciju mladih osoba, da učine sve da do pobačaja ne dođe, oni bi branili mogućnost izbora. Zabranom se ne smanjuje broj pobačaja, prije povećava broj komplikacija nakon nestručno urađenih pobačaja. Nema kome ne idu neke nesretnice, u najboljem slučaju u zemlju gdje je legalan. Preozbiljna i preširoka je tema da se o tome priča na predizbornim skupovima i kroz zadiranje u intimu skupljaju glasači.
Zanimljiva je pojava, posebno nakon rata, da su mlađe generacije religioznije od starije, od svojih roditelja, djedova. Slobodniji, liberalniji, izuzetno slobodnog ponašanja su bili oni koji su bili mladi sredinom prošlog vijeka, nego sad njihovi potomci.
Za mjeru i mogućnost izbora sam u svemu.
Prvi je dan ljeta što se po vremenskim prilikama ne bi reklo. Kiša pada i danas.
Pozdrav
S.M.
SLIKE TUZLE
Porodilište - u toku protekla 24 sata rođeno je 9 beba, 4 dječaka i 5 djevojčica
Hitna služba - u toku protekla 24 sata obavljeno je 167 intervencija
Vatrogasci - imali su jednu intervenciju
MUP TK - javni red i mir je narušen jednom, zabilježeno je 10 krivičnih djela i 8 saobraćajnih nezgoda
U Poliklinici za transfuziologiju Univerzitetskog kliničkog centra Tuzla, dana, 19.6.2020. godine krv je darovalo 12 davalaca.
