Epidemiološka situacija u BiH je sve teža. Danas, 25. juna, stigli smo do najvećeg broja zaraženih u toku 24 sata od početka pandemije. U odnosu na broj stanovnika za nas je 119 zaraženih i troje umrlih isto kao 4.500 zaraženih i 120 umrlih u Njemačkoj. Situacija u Tuzlanskom kantonu je još gora. U istoj paraleli naših 29 zaraženih i dvoje umrlih su na nivou 5.800 zaraženih i 400 umrlih u Njemačkoj.
Situacija ne valja, a ako se nešto ne preduzme biće još gora. Ono što je očito jeste da bi još više, praktično svi, trebali uozbiljiti nošenje maske, držanje distance, dezinficiranje. Ipak, moramo se upitati da li je to dovoljno? Izgleda da nije. Ovo su mjere koje idu na savjest građanstvu, a šta je sa državom?
Evropski ogranak WHO-a na svojim stranicama poručuje:
"Kako se ograničenja ublažavaju, od vitalne je važnosti provoditi strog program nadzora koji će identificirati, testirati i izolirati sve slučajeve, te pratiti i stavljati u karantenu njihove kontakte kako bi se osiguralo da lokalne epidemije ne izmaknu kontroli".
Svjedoci smo da naša epidemija izmiče kontroli i moramo da se upitamo kakav se kod nas sprovodi program nadzora u cilju identificiranja, testiranja i izoliranja novih slučaja, kakav je sistem praćenja i stavljanja u karantenu njihovih kontakata.
U ovakvoj situaciji bi bilo logično da se povećava broj testiranja ali sljedeći grafikoni pokazuju da broj testova ne prati porast broja zaraženih, čak je i manji u odnosu na prethodni period.
Klastere, kao osnovne jedinice za praćenje širenja i suzbijanja zaraze, niko više ne spominje. Čak šta više, dešavaju se situacije u kojima niko ne poziva prve kontakte zaražene osobe da bi im se dale smjernice za njihovo ponašanje. Ako toga nema onda je ograničavanje širenja zaraze prepušteno slučaju, a ne osmišljenoj aktivnosti prema smjernicama WHO-a.
U prvom periodu pandemije testirane su samo osobe koje su imale simptome i koje su mogle dati razlog zašto sumnjaju da bi mogle biti zaražene. To je bilo dovoljno i dalo je odlične rezultate ali u kombinaciji sa svim ostalim silnim mjerama i ograničenjima. Nakon što su mjere i ograničenja ukinuti takav način izbora kandidata za testiranje očito više ne odgovara. Zaražene osobe sada treba tražiti osmišljenom strategijom, a ne čekati da se same jave u dom zdravlja. Kad se jave već je kasno jer su uz ukinute mjere i ograničenja imale priliku da zarazu prenesu na još nekoliko osoba.
Naše vlasti često upućuju apele građanstvu tražeći ozbiljniji odnos prema pandemiji. Čini se da smo u situaciji da i mi (građanstvo) apelujemo na vlasti da ozbiljnije pristupi identificiranju, testiranju i izoliranju svih slučajeva, te praćenju i stavljanju u karantenu njihovih kontakata.
S.M.
