Slastičarna CS Rušidović - kod Šaćira, postoji od 1922. godine. Lokacija pored Jale u blizini OŠ "Pazar" nije mijenjana ali izgled i ponudu jeste. Vlasnici su se prilagođavali vremenu i zahtjevima potrošača, te su opstali, a i danas uspješno posluju.
Osamdesetih godina prošlog vijeka, kod Šaćira se nije išlo samo radi kafe i kolača, nego da se vidi i bude viđen. Godinama je to bilo jedno od najpopularnijih mjesta za izlazak u gradu. Dolazilo se u toku dana, učenici prije i poslije škole, a neki i kad pobjegnu s časa, studenti između predavanja, sportisti nakon treninga u Mejdanu, a onda naveče opet "na produženu sa šlagom". Jedva bi se našlo mjesto da se sjedne pa bar na zidić, stajalo se do ulice kod Socijalnog.
Nova vremena donijela su i promjene, otvoreni su brojni kafići, mladi su izlazli na druga mjesta ali i dan danas kod Šaćira idu oni koji vole kvalitetne kolače, mjesto gdje mogu u miru razgovarati s prijateljima, a nekad se organizuju i književne večeri.
Fotografija, koju danas objavljujemo, nastala je ranih pedesetih godina prošlog vijeka, a pronađena je kod FB ljubitelja starih fotografia Tuzle.
A šta se prije moglo kupiti, opisao je Bahrija Habul:
U početku se nije ulazilo u slastičarnu, kupovalo se na prozor, koji se zatvarao drvenim kapkom kad ne radi.Moglo se kupiti "slipa" (šatirana deblja šećerna olovka veličine cigarete). Bilo je i suhih kolača "Cigla", zatim "orašnica"-bez oraha, ali sa nekim sitnim sjemenom, bombone koje su se brzo topile. Mogla se kupiti boza i neki ružin sok. Ljeti je bilo i sladoleda. Prvi kolači su došli kasnije sjećam se šampite i krempite..
S.M.
