Zanimljivo je da je tekst uz anketno pitanje (Da li ćete se vakcinisati protiv korone?) otvoren preko 3.100 puta ali je u anketi učestvovao tek svaki šesti čitalac. Uglavnom, od 489 učesnika u anketi, 247 ili 50,5% se izjasnilo
da će se odmah vakcinisati.
Da će se vakcinisat ako se bude moralo glasalo je 57 ili 11,7% učesnika u anketi, dok su se 62 ili 12,7% učesnika izjasnili da
još nemaju stav o vakcinisanju.
Ako se onima koji su spremni da se vakcinišu doda dio od onih koji bi to uradili ako se mora, te još koji procenat iz kategorije koji su neodlučni, zdravstveni sistem može da računa na bar 60 % čitalaca Tuzlarija koji će se vakcinisati. Po tome smo negdje u svjetskom prosjeku ali je pitanje da li je to dovoljno za uspješno dostizanje kolektivnog imuniteta kojim se može zaustaviti širenje virusa. Problem su protivnici vakcinisanja.
Protiv vakcinisanja jasnim odgovorom
da se neće vakcinisati izjasnila su se 123 ili 25,2% učesnika u anketi.
Toliko, pa i više protivnika vakcine, izjašnjava se i u anketama provedenim širom svijeta što pokazuje da je antivakserki pokret ostvario zabrinjavajuće značajan uticaj i na ljude koji do jučer nisu ni razmišljali o vakcini. Najnovija anketa, čiji su rezultati objavljeni u Hrvatskoj (Nova TV), pokazuje da tamo imaju čak 44 % onih koji su protiv vakcinisanja.
Na porast broja protivnika vakcinisanja uticao je internet. Antivakserima su pomogle društvene mreže koje su im u ime demokratije dale medijski prostor da neumorno šire svoje teorije zavjere. Sad, kad se krenulo sa vakcinisanjem protiv korona virusa, uticaj antivaksera je zabrinuo zdravstvene radnike širom svijeta pa su vodeće platforme (Facebook, Youtube, Twitter) odlučile da im suze prostor uklanjanjem lažnih objava o cjepivima Covid-19. Dobro su zakasnili ali bolje ikad nego nikad. Slična akcija se ne primjećuje kod TV kuća i mnogobrojnih news portala. Zbog gledanosti ili čitanosti i dalje ustupaju prostor pripadnicima antivakserske zajednice. I ne samo njima. Primjera radi svi će objaviti da je neko imao jaku alergijsku reakciju na vakcinu i prije nego se znaju sve činjenice, zanemarujući da bi takva vijest mogla pokolebati ljude koji se boje nus pojava. To ne znači da takve vijesti ne bi trebalo objavljivati nego samo da treba sačekati dok budu poznate sve okolnosti.
Sloboda izražavanja mišljenja, kao jedno od osnovnih ljudskih prava u demokratskom društvu, često se uzima zdravo za gotovo. Za mnoge je i širenje mržnje u kategoriji slobode izražavanja mišljenja. Izgleda da iz tog okvira izlazi tek otvoreno pozivanje na nasilje. Ova godina i pandemija, te nevjerovatna količina lažnih i zlonamjernih vijesti uz brojne teorije zavjera, pokazali su da se štetne posljedice od takve slobode mišljenja mogu odraziti na cijeli svijet. Nisu u pitanju samo antivakseri već i brojni teoretičari zavjera, negatori virusa i opasnosti od njega, protivnici nošenja maski i upšte mjera koje zdravstvene vlasti poduzimaju, a čija se efikasnost takvim aktivnostima znatno umanjuje. Posljedica je veći broj zaraženih i što je najgore, veći broj umrlih. Da li se može tolerisati takva sloboda mišljenja?
