03.01.2021. u 16:05 Broj citanja: 3163 Da li smo oguglali na broj umrlih od posljedica komplikacija COVID-a?
Bosna i Hercegovina završila je tešku "korona" godinu na neslavnom trećem mjestu u svijetu po broju smrtnih slučajeva na 100.000 stanovnika. Ispred nas su Belgija i Slovenija (San Marino se ne računa zbog malog broja stanovnika). I pored katastrofalnog rangiranja, činjenice da se testira daleko manje od preporučenog, da se vakcina samo spominje dok se drugi uveliko vakcinišu, te da je još uvijek na snazi samo "hitni program" u zdravstvenim ustanovama, pa su svi koji nisu hitni "na čekanju", naši zvaničnici su zadovoljni kako su odgovorili na korona krizu. Navode da su sačuvali zdravstveni sistem.
Da su odmah formirane COVID ambulante, da se omogućilo da građani koji imaju drugih zdravstvenih problema mogu ostvariti pravo na zdravstvenu zaštitu bez puno problema, bilo bi bar osnove za takvo zadovoljstvo, ovako ga nema, posebno što su zbrinjavanja COVID pacijenata zavisila od ličnog angažmana pojedinaca, časnih zdravstvenih radnika, a ne od sistema i strategije.
Krizni štab Ministarstva zdravstva TK, prvi u Federaciji BiH, uveo je najstrože mjere. Obustavljena je nastava u školama, zatvoreni su vrtići, i to prije prvog slučaja pozitivne osobe u Tuzlanskom kantonu. Za dva dana je doneseno nebrojeno mjera, zatvoreni su ugostiteljski objekti, frizerski i kozmetički saloni, teretane, obustavljen je gradski prevoz, taksi prevoznici su mogli prevoziti jednog putnika, zatvoreni su tržni centri, bazeni, teretane, ukratko, zatvoreno je sve. U fabrikama se radilo pod posebnim uslovima, tako je bilo i u mnogim firmama, oni koji su mogli radili su od kuće, izazak iz kuće je zabranjen za sve do 18 godina i starije od 65, a ostali su bili ograničeni policijskim satom.
Tuzlanske ulice snimljene 05.04.2020. godine:
Svi koji su dolazili u zemlju, i ako su bili zdravi boravili su 2, 3 ili 4 sedmice u karanteni. Neki u šatorima na granici, neki u hotelima. Sprovodili su ih specijalci, prve pozitivne osobe je čuvala policija. Kažnjavali su se oni koji su izlazili iz kuće. Djeci, mladima i starijima je ublažena mjera pa im je dozvoljeno da izlaze po nekoliko sati tri dana u sedmici.
I onda, uoči Bajrama (30.7.), da li slučajno ili pod pritiskom, mjere su počeli da popuštaju. Za par dana sve je ukinuto. Broj pozitivnih je rastao, a mjere se relaksirane. Odjednom je moglo sve. Nije se više vodilo računa o klasterima, vezama između pozitivnih, ukinute su i redovne press konferencije. Zaboravilo se i ko su članovi Kriznog štaba. Nakon što se mjesec dana nisu "skidali" s malih ekrana, nije ih više bilo nigdje. Samo povremeno bi odgovarali na neka novinarska pitanja ponavljajući da se drži distanca, nose maske i poštuju mjere bez mehanizma kažnjavanja onih koji mjere ne poštuju. Dozvolili su ogromne predizborne skupove pa nije ni čudo što su se oni, koji nisu smjeli izaći iz kuće preko mjesec dana, osjećali kao budale.
Zašto su postali indiferenti prema svemu? Je li razlog u politici, nepopularnosti mjera koje su donosili? Ili su jednostavno izgubili konce i nisu bili kapacitirani da se ozbiljno pozabave problemima koje je pandemija izazvala?
Gdje smo sada? Gotovo svakodnevno objavljujemo broj preminulih od komplikacija korona virusa, zadovoljni ako je umrlo SAMO troje, četvoro, nije 10, 11, 12, 13?
Ni jedan problem s kojima su se susretali građani nije rješen, i dalje se teško dobije Higijensko epidemiološka služba, čeka se na testiranje, nije se uradilo ništa na promjeni zakona kojim će se omogućiti kažnjavanje onih koji ne poštuju mjere, od marta 2020. ponavljaju da imaju jednog sanitarnog inspektora. Od prepuruka Svjetske zdravstvene organizacije uzimaju one mjere koje im odgovaraju. Rečeno je da ne treba raditi retestiranje pa se to i ne radi ali su također rekli da treba testirati što više i "hvatati" kontakte. Naravno, to se ne radi. Primjera kontradiktornosti u izjavama i metodama rada je puno ali je malo razloga za zadovoljstvo urađenim.
Nije se radilo ništa na edukaciji stanovništva i upoznavanju sa opasnošću od korona virusa kao što se sad ne čini ništa na pripemama za vakcinisanje, ako nekad i dođemo na red. Imali su mogućnost da sankcionišu i one koji su putem komentara napadali sve koji su plasirali zvanične informacije, kao i zdravstvene radnike koji su pomagali pacijentima.
Dobro su se snalazili kad su se pozitivni mogli nabrojati na prste jedne ruke, lako je bilo držati epidemiju pod kontrolom kada je sve bilo zatvoreno ali onda kao da su digli ruke od svega.
Epilog je 11.116 pozitivnih osoba registrovanih od marta do kraja 2020. godine, 9.634 oporavljenih i 509 umrlih zaključeno sa 31. decembrom 2020. godine.
Broj mrtvih u decembru pogledajte na grafičom prikazu:
Mi smo narod navikao na nevolje, vrlo brzo se naviknemo na sve, i sada na život sa koronom. Prihvata se da je normalno ono što nije. Političari, oni koji odlučuju, takvi su jer im to narod dozvoljava, a neki ih čak na izborima nagrade još jednim mandatom.
