Strofe rekapitulacije naše stvarnosti sa kancelarijskog ormara Nezavršena covid-story Piše: Omer Ć. Ibrahimagić

U nastavku možete pročitati zanimljivu i opiminjuću retrospektivu u strofama, koju potpisuje Omer Ć. Ibrahimagić.

Tuzlarije

* * * Prošle godine je započelo je sa zabrinjavajućim nedostatkom odgovarajuće zaštitne opreme

Cijelu heftu nosim,
masku bijelu, čistu,
a iduće hefte,
ja nosiću istu.

Čuvaću tu masku,
za april, da znate,
sve dok mi za maj,
još čišću ne date.

* * * Nastavilo se sa čudnim stajlingom i opsesivnim izbjegavanjem ljudovanja

Pa vizira očišćenog,
kad na pregled spičim,
skafandera neprobojnog –
Gagarinu sličim.

Sretno neinficiran,
afebrilan, zna se,
da ne budem „kliciran“,
ja bježim iz mase.

* * * Podijeljeni su prvi poticaji, ali se za praznik baš i nije praznovalo

Hiljadarka kapne,
zdravstvu u RS-u,
federalno(m) zapne,
ne odriješi kesu.

Za Prvi maj, care,
zaključan u stanu,
neću dat´ ni pare,
za piće i hranu.

* * * Radilo se ispravno, a partijalo neispravno

Kažu da su mjere,
urodile plodom,
Tuzlak ruke pere,
pa nazdravlja vodom.

U Saraj´vu dernek,
loče bh-krema,
na stolu svi vide,
samo brige nema (a nema šta nema).

* * * Onda smo odlučili zaploviti kontra razumu – animalije su nadjačale insanalije

Kao da su ludi,
padaju sve maske,
zakite joj grudi,
nagare do daske.

Distanca je nevažna,
pjevaljki u krilu,
jedra je i snažna,
upsss – reponira´ kilu.

* * * Opet je „puštena“ priča o vizama za bh-pasoše – Panonska jezera su bila odstupnica

Nakon što su (ra)selili,
što se selit´ dalo,
vize bi nam vratili –
ostaće nas malo.

Umjesto da podižemo,
palače i dvore,
ići ćemo poniženo,
u Tuzlu – na more.

* * * COVIDa nam preko glave, a izbora nikad dosta, ponajviše pokojnicima/rahmetlijama

Korona il´ izbori,
odlučite sami.
Od prvoga bježimo,
a drugo nas mami.

I mrtvi će glas(ov)ati,
svak´ za svoju bratiju (naciju),
djeca će nam po Evropi (Europi),
učit´ demokratiju (demokraciju).

* * * Dijelile su se porodice po šavovima – brojači(ce) glasova su dobili(e) snagu Titana

Povedoše moji,
prestigoše tvoji,
posustaše tvoji,
pobjediše moji.

Glasaj i ne dvoji –
nespojivo spoji.
Važan je ko broji –
mudar duplo doji.

* * * Uslijedila su poslijeizborna šibicarenja – rijetki su da(rova)li glas za „mirnu Bosnu“

Ko nas ´vakve skroji,
više nismo svoji.
Nek´ stoji šta stoji –
bježimo kud-koji.

Moji-tvoji,
tvoji-moji,
sve nas Bosna boji,
oko sebe roji.

* * * Zbrajamo preminule, strpljivo (ne) čekamo na vakcinu, sanjamo, lažemo i lažu nas

Preživjeli „kovido“,
k´o nekada „rato“,
pola bi vakcinu,
pola bi u NATO.

Biće jednog proljeća,
al´ ne znamo kada,
pred kraj ovog stoljeća,
a možda ni tada.

* * * Ljudi što (nas) liječe sve češće odlaze, obolijevaju i umiru – ko će nas liječiti?

Manje nas je – jasno je,
parčaju nas Scile,
trajat´ – preopasno je,
za bijele mantile.

U bespuća učitani,
hipokratskim djelom,
odlazimo upitani –
mi plaćamo tijelom.

* * * Građani postepeno dobijaju „imunitet krda“, sve više se ponašajući kao krdo

Stiže vel´ko cjepivo,
na malena vrata;
krdo se procjepilo,
koronom od zlata.

Samo nek´ smo zdravi,
sve u dobar čas,
da radimo o glavi,
prvima do nas.

TUZLARIJE - VIJESTI