TUZLARIJE - VIJESTI 22.04.2006. Broj citanja: 3901
Tragom odluke Kantonalnog tužilaštva o rudarskoj nesreći u Dobrnji
Neko je ipak kriv ali to nisu poginuli rudari
Naglašavanjem da je nakon opsežne istrage Tužilaštvo procijenilo da nema dokaza da su tri lica, koja su bila osumnjičena, svojim činjenjem ili nečinjenjem direktno odgovorna za nastanak nesreće u rudniku, glavni kantonalni tužilac je, namjerno ili ne, ostavio otvorenom mogućnost za razmišljanje da je za nesreću kriv neko drugi. Međutim, sudeći po nastojanju predstavnika Tužilaštva da javnosti objasni kako je uzrok nesreće u nepropisnom miniranju i stavi nesreću u kontekst prethodnog štrajka, čini se da je Tužilaštvo stavilo konačnu tačku na slučaj "Dobrnja".
Ostaje pomalo gorak osjećaj da ispade tako da su za nesreću krivi oni kojih više nema, sami rudari, jer su prije nesreće bili u štrajku pa rudnik nije bio u normalnom režimu rada i jer su na kraju krajeva, neki od njih na svoju ruku, bez dozvole, izvršili presjecanje čelične podgrade pomoću eksploziva i time izazvali eksploziju ugljene prašine i nesreću koja je odnjela i njihove i živote komorata.
O strahoti eksplozije najviše govori činjenica da su od nje stradali svi rudari u dvije jame koje jesu međusobno povezane transportnim hodnikom ali su ipak dvije jame.
Postavlja se pitanje da li su rudari koji su vršili presjecanje okvira pomoću eksploziva uopšte bili svjesni rizika tog posla i do kakve strašne eksplozije može da dođe? Odgovor je jednostavan. NISU!
Nisu jer im niko nije ni rekao da je prašina u njihovom rudniku postala tako opasna. Niko iz rudničkog rukovodstva im to nije ni mogao reći jer zvanično, do trenutka nesreće, ugljena prašina u tom rudniku nije ni bila kategorisana kao opasna ugljena prašina.
Tako dolazimo do jako važnog detalja, možda i najvažnijeg za ovu nesreću. Manje je poznato da se osim po metanu rudničke jame kategorišu i po prisustvu opasne ugljene prašine. Iako je svaka ugljena prašina u određenim uslovima eksplozivna, kod nekih je te uslove gotovo nemoguće postići ni u nenormalnoj situaciji pa se smatraju neopasnim, a one kod kojih je moguće stvoriti uslove za eksploziju smatraju se opasnim.
Razlika u režimu rada i mjerama sigurnosti između jama koje sadrže opasnu ugljenu prašinu i onih koje je ne sadrže može se uporediti sa razlikom između metanskih i nemetanskih jama. Drugačija oprema, drugačiji eksploziv, mjere sigurnosti, drugačiji odnos prema opasnosti.
Zamislite sada situaciju u kojoj rudari potpuno svjesni prisustva metana vrše zabranjeni posao koji može uzrokovati eksploziju. Većina bi komentarisala da je to čisto samoubistvo.
Potpuno ista situacija je i sa opasnom prašinom, još i gora. Za metan treba imati metanometar da se utvrdi njegovo prisustvo, instrument može zatajiti, pogriješiti ... a prašina se vidi golim okom.
Zato i jeste ogromna vjerovatnoća da su rudari koristili eksploziv za presjecanje čeličnog okvira jer nisu bili ni svjesni do kakve eksplozije može da dođe. Tako opet dolazimo do važnosti kategorizacije jame po prisustvu opasne ugljene prašine.
Notorna činjenica je da je jama I krovni sloj, nemetanska jama, imala opasnu ugljenu prašinu samim tim što je ona eksplodirala, a da je jama radila u režimu kao da je jama koja nema opasnu prašinu. Zašto? Kako je to moguće?
Na to pitanje Tužilaštvo nije dalo odgovor niti je to pitanje izgleda bilo predmet vještačenja. A trebalo je. Jer da je u nemetanskoj jami eksplodirao metan i laici bi se pitali zašto ta jama nije bila proglašena metanskom? Kako je do toga došlo, je li neko pogriješio ili se priroda poigrala sa stručnjacima?
Isto pitanje je trebalo postaviti i u slučaju prašine i odgovoriti na njega, pa onda otvoriti i druga pitanja, ko i kako vrši kategorizaciju, zašto kategorizacija nije izvršena?
Poznate činjenice su sljedeće. U trenutku nesreće jama nije bila kategorisana, a trebala je da bude. U to vrijeme kategorizaciju je vršio takozvani Rudarski organ (baš tako se zove) pri tadašnjem Republičkom sekretarijatu energetike, industrije i rudarstva. Propisi su nalagali da Rudarski organ kategorizaciju vrši na osnovu rezultata ispitivanja ugljene prašine.
Tužilaštvo možda zna ali jučer nije prezentiralo podatke da li je ispitivanje prašine izvršeno, ko ga je vršio, kakvi su rezultati, da li su ti rezultati bili predmetom razmatranja Rudarskog organa, ako jesu kako ih je ocijenio, šta je odlučio?
Bez odgovora na ova pitanja moguće je špekulisati ali je jedno sigurno. Poginuli rudari, pa ni onaj koji je koristio eksploziv za presjecanje čelične podgrade ... NISU KRIVI za svoju smrt jer nisu ni znali sa kakvom opasnom prašinom imaju posla!
Krivi su struka i stručnjaci jer su oni trebali ustanoviti kakva je prašina u Dobrnji. Bilo oni koji su ispitivali ili oni koji su donosili odluke na osnovu rezultata ispitivanja ugljene prašine. Običan rudar nije mogao znati koliko je prašina u njegovom rudniku postala opasna dok mu to stručnjaci na kažu. A struka i stručnjaci to nisu rekli, rekla je sama nesreća.
Nije teško shvatiti ni zašto je struka zakazala? Ko imalo poznaje ondašnje prilike shvata da je struka ustuknula pred teškom ekonomskom situacijom rudnika pa je kalkulisala sa kategorizacijom. I to se može razumjeti ali samo do određene granice, jer i u takvoj situaciji ima linija ispod koje se ne smije. Linija života i smrti.
Nesreću niko nije namjerno htio ni želio. Zato nije toliko ni bitno da li bi se tragom navedenog razmišljanja došlo do konkretnih imena i prezimena koliko je važno da se na kraju zna da niko od 180 poginulih rudara nije kriv za nesreću koja ih je zadesila, oni nisu znali kakvu opasnu prašinu imaju u svom rudniku..
Nesreća se dogodila u novoj jami "Istok" a ti isti rudari su godinama kopali ugalj u zapadnom krilu. Tamo je ugljene prašine bilo u ogromnim količinama, smetala je svima ali se šneferalo i nikada nije eksplodirala. Za novu jamu se pričalo da je "čista ko apoteka", a prašina je ipak eksplodirala iako ju je količinski bilo neuporedivo manje. Kako su poginuli rudari mogli da znaju da se nešto s prašinom desilo, da je postala opasna, ako im stručnjaci to ne kažu? Nisu im rekli!
V.K.
(tuzlarije.net)
|
