10.11.2007. Servisne informacije .... i malo tuzlarija
Subota je baš lijepo počela, sunce sija, što mi je baš drago da se može fino špartati po gradu. Desi mi se da neke dijelove grada nikako ne posjećujem, tako je to kad se nema razloga da se negdje svrati, a kada odem iznenadim se koliko se nešto promijenilo. Tako sam ja juče prvi put vidjela džamiju u Mosniku, a lijepa je, fino su je sredili.
U Tuzli, kako sam već pisala, Jurišić je i dalje glavna tema, sutra je trebao biti dan njegovog konačnog oslobađanja ali eto, ništa od toga. Pravo, pravosuđe, oblasti su koje su nekada toliko zamršene da svi iole vještiji pravnici, advokati, mogu naći nešto, što će ići u korist strane za koju rade. Pa se tako dešava da neki nevini budu u zatvoru, a s druge strane nekima se baš ništa ne može. A tek kad vidim naše kazne za silovanja, ubistva i slično, pa to je toliko ponižavajuće za žrtvu. Šta poručuju kriminalcima naše presude, kada trojica siluju maloljetnicu i dobiju godinu zatvora. Pedofilije ima svugdje, nažalost to je tako, a i kod nas isplivavaju sve češće neki slučajevi. Pedofil iz naselja Grabovica prijetio nožem djetetu od 7 godina, pa ako njega puste za par mjeseci ne bi me čudilo da ga mrak pojede, kako to kod nas narod kaže. Te mizerne kazne revoltiraju ljude.
Nekad mi je žao spavati, tako sam sinoć gledala jedan film o maloljetničkoj trudnoći, slučajevima kada djeca djecu rađaju, pa poslije dok sam sve rastabirila u glavi, nikad zaspati. Dobro je tema obrađena, treba o njoj pričati, sagledati je sa svih strana. U filmu, uz djevojčicu koja je bila odlična učenica, uspješna u svemu, a ostala trudna sa 15 godina, uporedo prikazuju i bračni par koji ima sve, ali dijete ne može imati, i pokušavaju pomoću vještačke oplodnje da ga dobiju. Toga je puno, neki koji dijete silno žele ne mogu ga imati, a neki ga lako rode pa poslije ne znaju ni šta s njim.
U filmu vrlo slikovito prikazuju kroz šta prolazi tako mlada majka, postavlja se pitanje šta dalje? Šta uraditi, dati dijete na usvajanje, (a ona nije mogla)ili se brinuti o njemu. Kako kad mora ići u školu da bi nekad radila? Kako se brinuti o djetetu sam i slično. Poenta je da se neplanirana trudnoća može svima dogoditi. Bogatim, siromašnim, finoj djeci, odličnim učenicima, problematičnima, svima, a onda ide jedno ogromno ŠTA URADITI. Ko god rodi dijete, bila majka zrela ili ne, u bilo kojim da je godinama, dijete ima svoje potrebe, ne zna beba zašto nema normalnu porodicu, ne zna ni zašto je napravilo toliki problem svojim dolaskom, samo zna kad je gladno i mokro, biće je to, nije igračka. Puno, puno se mora razgovarati sa mladima koje jako rano počne zanimati seks, što je i normlano, ali neka znaju da je seks i odgovornost.
Mislila sam nešto da se sada mnogi drugačije oblače, djevojčice i prije puberteta imaju potrebu da se srede, da se dopadnu, oblače se izazovno, to sve dovodi do stupanja sve ranije u seksulane odnose, a opet, s druge strane, i u vremenima od prije i sto godina, kada su žene bile više nego čedno obučene rađale su s petnaest. Udavale se rano i prerano, do dvadesete imale i po troje djece. Bila kažu druga vremena, druga vremena, a ista priroda, i žene i muškarca. Bili oni iz doba Romea i Julije ili sadašnjih parova, ljubav, zaljubljenost, želja, seks je nešto što je isto kao što je hranjenje, hodanje, spavanje. Priroda je uvijek ista, samo eto neke stvari s vremenom lakše prihvatamo. Koliko se u neka doba uhvatim da bi mi bilo čak simpatično da nekako rano postanem nena, onda i mislim, najbolje je u svemu naći mjeru. Neka dijete ima i djetinjstvo i mladost, neka ide u školu i ima svoj život.
Lako je pričati, ali zbog onog «desilo se», treba biti oprezan i shvatiti da za sve, bilo da je u pitanju bolest, rađanje, vezanje za neke problematične tipove, ne važi ona «to se dešava nekome drugom» . Dešava se i može se desiti svima. Zbog toga sam mišljenja da ljude ne treba lako osuđivati, ni odbacivati. Ne znamo šta nas čeka.
Eto kakve su mene misli sinoć opsjedale, voljela bih da sam površna u čitanju i gledanju filmova, da pročitam nešto, zatvorim knjigu i haj ćao, ali ja svaku knjigu varim, mislim, razmišljam, pa moram pauzu napraviti do druge, da mi se energija vrati.
Želim vam ugodan dan, ako idete na premijerno prikazivanje "Zmijskog legla" ili Čolin koncert, uživajte. Meni se tako pjevalo, plesalo, nešto mi se budalasalo, ali eto ništa od toga, karte nemam i sad ću plakat´.
Evo jedne tužne pjesme, krenula sam napisati o keruši i sedam malih kučića :), nije, od Segeja Četkovića je, čovjeka koji ili ima sve tužne pjesme, ili ja nisam čula ni jednu veseliju. Odmah ja mislim da je on nesretno zaljubljen pa mi bude žao :), ne zanima mene što mu je posao da pjeva tužno ili veselo, od publike zavisi. Da nema tih neuzvraćenih ljubavi ne bi mnogih prekrasnih pjesama bilo.
