27.11.2007. Servisne informacije ... i malo tuzlarija
Jutros je baš hladno, minus tri je trenutno, baš sam se smrzla. Kod nas ima puno vlage pa je i hladnoća i toplota teža, nekako se čini da je hladnije naše minus tri nego kanadsko minus 15. Nisam bila u Kanadi ali mi pričali oni koji jesu, a isto tako mi pričali i oni koji gdje bude i plus 50 da je naše u 35 u plusu gore. Eto, ispade da je nama najgore, samo ja znam je li meni hladno jer je hladno ili što se ne volim topliti ni zakopčavati.
Vidite kakvo je ovo drvo na Banji, k'o praćka. Da neko tu kakvu gumu zaveže odletio bi do Majevice, a šta će i tamo. Sve mi se čini da više niko od djece, dječaka, i ne pravi praćke, a prije je to bio obavezni rekvizit svakog dječaka koji je držao do svog ugleda. Koliko me je puta neko pogodio, ide nas par curica, a oni s praćkama, a metak od žice. Majko draga i sad me boli.
Dijete mi danas dežurno u školi, uzbuđen sav, spremio stvari kao da ne znam gdje ide, pa se samo sekira kako će, da neće zaboraviti zvoniti. Kažem ja njemu da se ne brine, a on će ti meni, kako da ne brinem, pa znaš li ti koja je to odgovornost. Jašta radi, i to ne samo njemu, nego nama svima koji ćemo da ga zovemo da vidimo je li nam odgovorno i dežurno dijete zvonilo na vrijeme. Prošli put kad je bio dežurni, svi od djedova i nana htjeli malo da provire gdje im unuk dežura, pa se na kraju ispostavilo da je došla cijela garnitura, a dežurna nastavnica se čudila šta se ovo dešava.
Sve mi se nešto čini da u vrijeme kada sma ja u školi dežurala da smo imali neke trake na ruci, da se vidi ko je dežurni učenik. Ta traka kakva god bila, u bilo kojoj boji, mene podsjeća na one crne, ili sa kukastim krstom pa mi se ne sviđaju.
Pošto je juče bio zvanično neradni dan, mada to kod nas važi samo za državne isntitucije, sve mislim da je danas ponedjeljak, a utorak je, da ponovim da zapatim. Danas će se održati press konferencija u povodu obiljžavanja 100 godina od rođenja Ismeta Mujezinovića. To svakako treba obilježiti, šteta što nije živio i u ovo doba pa da je ostalo više slika sa motivima koji ne prikazuju borbu. Baš je bio velik slikar. Kad god sam u hotelu Tuzla, gledam radove njegovog sina Ismara, pa mislim kako je zanimljivo to ime. Sastavljeno samo za jedno dijete, sina od Ismeta i Marije, on je bio prvi Ismar, a sada ih ima dosta Ismara.
Pozorišni dani odvijaju se ustaljenim tokom, već sada se može reći da su bilo uspješni, bar po nekom mom utisku na osnovu posjete i praćenja predstava.
Idemo sada malo raduckati, ugodan vam dan.
Evo malo žešće muzike da se razbudimo, kad već spomenuh Kanađane neka nam malo pjevaju Nickelback i Hero, pjesma koja mi se svidja
