28.11.2007. Servisne informacije ... i malo tuzlarija
Zima steže svoj obruč, bare su sve zaleđene što znači da se živa fino spustila ispod nule.
Gledam ja ove biste, pa ne mogu da ne primijetim da je ova treća nekako premala. Kolišna :)) je glavica, ili mi se čini jer nema poprsje. Kud su ga stavili do ovih sa većom glavom. Stvarno, prvoj dvojici napravili velike glave a posebno čelo, izobličeno nešto, a treći presitan. Moram priznati da sam odmah pomislila da mora da je ovaj treći neki Bošnjak, za njih često nestane materijala, ali nije, treći je Cvijetin Mijatović, a drugi je Fadil Jahić Španac. Ako sam dobro izračunala imao je 32 godine kad je poginuo, stvarno šta ljudi izgine u ratovima, kako je nekome do rata, meni nije jasno.
U Tuzli svašta pomalo. Pozorišni dani 2007. privode se kraju, nisam išla zadnjih par dana, ne može se toliko kulture izdržati, mogu vam reći da je malo previše svaku noć gledati novu predstavu koja se po svemu razlikuje od prethodne. Nekima treba, bar meni, da mi se nešto slegne u glavi, utisci se smire, a onda imam i neko mišljenje. Ostale su još dvije. Taman se to završi, a počinje manifestacija povodom obilješavanja stogodišnjice rođenja Ismeta Mujezinovića. Juče sam greškom napisala sto godina od smrti, pa sam dobila pismenu opomenu iz Njemačke, i evo popravljam se. U kojoj ja ovo žurbi nekad pišem ima sve da mi se kroz prste gleda, je li jasno? :).
Neki dan, mislim u nedjelju, jednog dječaka su kola udarila na Stupinama, sva sreća nije dijete puno povrijeđeno. U zadnje vrijeme Stupine su sve popularnije naselje i mnogi bi tamo da stanuju, skupi i stanovi, ali mene Stupina nešto strah, baš zbog djece. Naselje na ulici, voze k'o blesavi, a djeca idu u školu, kad ih vidim kako ulicu kod hotela prelaze, stomak me zaboli.
Stalno djeca trče, i kad imaju vremena neki trče, guraju se, nema to mira. Na odmoru ona koja ne kupuju užinu u školi kupuju je po raznim pekarama i prodavnicama. Baš neki dan gledam, 9 ujutro, a djeca jedu picu, palačinke, krofne, pomfrit, bureke i slično. Jela su djeca i prije kalorično, ali su se možda više i trošila, šta god je, sve je više debele djece, a i emisija o ekstremno debelim ljudima sve je više. Pa ono je strašno. Ljudi od 200, 300 i 500 kilograma. Zdravi i pravi od sebe invalida napravili. Većina tih debelih ljudi su višak kilograma počeli slagati još kad su bili djeca. Ili su iz kuća gdje se jelo puno i previše, ili su ostajali dugo sami pa niko nije ni vodio računa koliko pojedu čipsa, slatkiša i ostalih grickalica. Kod nas još uvijek su slađa malo deblja djeca, tjeraju se djeca da jedu i kad ne mogu više, puca dijete od debljine pa kažu mašala, niko za mršavo, ili dijete normalne težine, neće reći mašala. Mora biti ili debelo, ili visoko.
Izgleda da svi s godinama idemo gore sa težinom, zato sam mišljenja neka mladosti tanke, ne premršave, ali neka se vidi da je to neko mlad, jer debeo u mladosti je često predebeo u zrelim godinama.
Eto, kafa ispijena, može se početi i raditi :), još da vam kažem da na OBN–u čini mi se ide serija Tvin Piks. Ne znam je li se neko od vas, koji ovo čitate, sjeća te serije, ali meni je ta serija bila nešto što sam gutala i umirala od straha dok gledam, ali ne daj bože preskočiti koju epizodu.
Uživajte danas ako ikako možete, u bilo čemu, i pozdrav.
Šta kažete na izbor muzike ? Volim ja njih, baš im je bilo lijepo, ljubavni i poslovni par, stalno zajedno, a možda i nije čim su se razveli. Gledam kako su imali normalne zube, mislim kao i ostali ljudi. Ovi sad pjevači, joj zuba, pa ja mislim da nije ni jedan njihov, kad zinu, a ono do krajnika svi isti zubi i to nema ih 32 nego kao da ih ima bar 60, divnih bijelih zuba.
