TUZLARIJE - Sinan Alić, predsjednik Fondacije Istina Pravda Pomirenje Slučaj Ilije Jurišića je politički montiran Razgovarala: Maja Nikolić

TUZLARIJE - VIJESTI

29.11.2007. Broj citanja: 388
Sinan Alić, predsjednik Fondacije Istina Pravda Pomirenje
Slučaj Ilije Jurišića je politički montiran
Razgovarala: Maja Nikolić

Sinan Alić, predsjednik Fondacije "Istina Pravda Pomirenje" govori o politički montiranom slučaju Ilije Jurišića, Tuzlanskoj koloni, te o slučaju «Kapija» koji već 12 godina stoji bez optužnice. Alić otvoreno prepričava zašto se sve prelama na Tuzli i što bi bilo sa slučajem Jurišić da nema ove Fondacije. Fondacija Istina Pravda Pomirenje ne razmišljajući o tome hoće li netko biti osumnjičen skuplja dokumenta, novac osigurava uz potporu građana koji su shvatili ozbiljnost ovoga posla. Osnovna zadaća je prikupljanje dokumentacije i njeno čuvanje od zaborava kako bi budući historičari mogli kvalitetno kroz argumente proučavati dokumente. Alić je kazao koji su zaključci regionalne Konferencije o odgovornosti medija za ratne zločine na teritoriji bivše Jugoslavije, koja je prethodnih dana održana u Dubrovniku.

Danima su mediji pisali o podizanju optužnice protiv Ilije Jurišića, sada svi šute. Što se trenutno događa s Jurišićem i dokle se došlo s optužnicom?

Sada svi šute i možda je to i najbolje za Iliju Jurišića kada se radi o toj fazi. Faza šutnje zato je ispunjena brojnim aktivnostima pravne naravi, jer se vodi bitka pred Vrhovnim sudom Srbije. Ono što smo saznali analizirajući zakon o kaznenom postupku Srbije, shvatili smo da Vijeće ne može donijeti drastičnu novu odluku u smislu da odbaci optužnicu, pa da Ilija bude pušten. Može jedino naći neke proceduralne propuste u optužnici ili da je vrati na doradu, odnosno da je vrati Tužiteljstvu za ratne zločine. U međuvremenu Ministarstvo pravde BiH koje jedina institucija koja pošteno odrađuje svoj posao štiteći Jurišića, tražeći da se on prebaci u BiH, ponovno je uputilo notu Ministarstvu Pravde Srbije i podsjetilo ga na prethodnu notu koja je sličnog sadržaja na koju oni još nisu dobili odgovor. Znači, nema povratne informacije iz Ministarstva Pravde Srbije. Mi smo poslali određene dokumente advokatima koji mogu pomoći Iliji. Ono što je potrebno znati, jeste da je predmet vođen kao Selim Bešlagić i ostali, nakon podizanja optužnice predmet je razdvojen i optužnica je podignuta samo protiv Ilije Jurišića. Istrage se nastavljanu protiv ostale petorice. Ono što je nas najviše čudilo da je Tužiteljstvo za ratne zločine negiralo rješenje Vrhovnog suda i suprotno tumačenju Vrhovnog suda oni su tumačili član 536 kaznenog zakonika Srbije na svoj način što je nedopustivo.

Kako se uopšte moglo dogoditi da dok se u Sarajevu vodi istraga iz Beograda stiže vijest da je podignuta optužnica protiv Ilije Jurišića? Kako to da niko nije reagovao na takvo kršenje?

Kako se to moglo dogoditi je pitanje za Tužiteljstvo i Vukčevića. Sad je to sfera nagađanja i očigledno oni nakon velike pompe kojom su obavijestili srpsku javnost da su uhapsili nekog velikog zločinca, vide da to nije velika « riba». Sad se očito teško povući i reći da su pogriješili. Jer teško je da će i jedan tužitelj odustati od optužnice, on to pošalje Sudu, pa nek Sud procijeni ima li ili nema osnove. Onda se sav teret gnjeva javnosti prebaci na Sud, a Tužitelj ostane po strani.

Ipak, svjedoci smo da je Tuzla cilj i da su za Jurišića mislili da je ostvaren cilj. Zašto Tuzla i zašto Jurišić?

Jednostavno, to je jedini grad za koji se ne može reći da je u proteklom ratu preživio sukob na relaciji Bošnjaci- Hrvati- Srbi. Na našu sreću, a na njihovu žalost taj imidž Tuzla nema. Ovdje nije ratovao HVO protiv Armije BiH . Taj koncept njima ruši Tuzla i ako bi uspjeli negdje naći da to prođe i onda bi obrnili svoju tezu da se ovdje vodio građanski ili vjerski rat u kome su ičestvovali svi i pucali svi na svakoga. Na našu sreću to se u Tuzli nije dogodilo. Odgovornost za ono što se dogodilo u Tuzli pripada Komandnoj strukturi JNA. Oni ovdje štite Komandnu strukturu od Dubajića do Kadijevića. Vojna kolona koja je izlazila iz grada nije izišla iz Bosne. Dokumentacija sva pokazuje da su se stacionirali u Ugljeviku, locirali su se u Vukosavcima. Svu opremu koju su trebali izvući po odluci predsjedništva iz SRJ, ostavili su na Majevici i to je bio taj plan.

Stvara li se sada ovim slučajem negativan odnos i negativna politika između Srbije i BiH?

Naravno da opterečuje odnose, a zato što pravosudne institucije Srbije se odnose prema Bosni kao prema nekom nedonošćetu, kao prema nekom to nije ozbiljan partner, kao da nismo država. Puno je detalja koji govore o tom diplomatski rečeno nediplomatskom i nekulturnom odnosu između dvije susjedne zemlje. Iz Beograda pošalju u Tuzlu pozive svjedocima i prijete im, kao da je to Valjevo. Oni očito zaboravljaju da je granica na Drini. Srbijansko Ministarstvo pravde Srbije već drugi put ne odgovara na pismo našem Ministarstvu Pravde i time šalje negativne signale. Time podcjenjuje to Ministarstvo, nije mu partner u razgovorima. U dobrosusjedskim zemljama na pisma se odgovora i to je elementarna kultura. Taj odnos se najviše pokazao u slučaju Jurišić. Ova slučaj je pokazao da ne postoje ni sporazumi između srbije i BiH koji bi regulisao problematiku zaštite građana jedne i druge zemlje. Da postoji dobra spremnost pravosudnih institucija BiH, govori ponašanje u saslušanju svjedoka u Sarajevu Beogradskom tužiteljstvu. Tako normalne države funkcioniraju i da je to nparvljeno prije tri mjeseca ne bi došlo do ovoga što sada imamo.

Kakva je Vaša saradnja s Tužiteljem Jurčevićem?

Vrlo korektna. Naša osnovna zadaća je da prikupljamo dokumente i kada dođemo do svjedoka i dokumenata koji govore da ima elemenata zločina protiv čovječnosti, ako primijetimo prijetne i tuče mi to prijavljujemo. Jedan od ciljeva Fondacije jeste da aktivno sudjelujemo u prikupljanju i dokumentacije i sarađujemo s pravosudnim Institucijama BiH i drugih zemalja. Nismo nezadovoljni. Bili smo jedino nezadovoljni sporim reagovanjem za Kapiju i nekim čudnim objašnjenjima. Kumuniciramo zaista korektno.

Jurčević je najavio prije nešto više od tri mjeseca da će optužnica za Kapiju biti podignuta vrlo brzo. Međutim optužnice nema?

On je nama u julu obećao da će Kapija za tri mjeseca imati aočku, a to znači da će istražne radnje biti završene. On je pred deset ljudi koji su bili u Sarajevu na sastanku rekao Mirsadu Striki koji vodi taj predmet i koji je zadužen za ratne zločine na području Sjeveroistočne Bosne. Rekao mu je da ima sve kadrovske i tehničke resurse Tužiteljstva. Taj rok je probijen, a li u trenutku kada su saslušavani svjedoci u Tužiteljstvu BiH u slučaju Jurišić, to jutro je uhapšen Novak Đukić i dopremljen je u pritvorsku jedinicu državnog Suda u Sarajevu. Dakle taj mehanizam je pokrenut i veoma je dobro. To govori da niti jedan koji je počinio ratni zločin neće moći mirno spavati u narednih stotinu godina. Očekujem da će uslijediti još hapšenja do kraja godine. Tu također ima politike.

Jasmin Imamović je prilikom obilježavanja godišnjce Tuzlanske kolone 15. maja ove godine kazao da je Tuzla spriječila stvaranje Velike Srbije. Slažete li se?

Postoje neke koincidencije, neke odluke i neka rješenja koja govore da je tako. Zašto bi Tuzla bila pošteđena svega onog što se dogodilo u BiH. U Brčkom se dogodilo da Armija JNA nije uradila ništa, srušila je legalnu vlast i instalirala SDS, to se dogodilo u Bijeljini, u Zvorniku JNA i paravojske ruše legitimnu vlast i instaliraju vlast SDS. Pokušavaju to i u Sarajevu. Logično pitanje zašto bi Tuzla toga bila pošteđena? Posebno ako znamo i imamo dokumenta da je 12. maja, tri dana prije Brčanske Malte analizira pripreme za rat. Objašnjavaju da su oni već u ratu, a naše predsjedništvo proglašava ratno stanje tek u lipnju 1992. godine. Kada analiziram sebe kao građanina, dok oni sebe analiziraju dokle su došli u svom ratnom pohodu, ja sam na svojoj vikendici sadio luk. Mi smo objavili i knjigu koju ćemo promovisati ovih dana da bi običan čovjek vidio da dok smo priželjkivali mir, neki ljudi su već bili pokrenuli mašineriju koja se nije mogla zaustaviti. Strateški cilj vojske Karadžića i Mladića bio je Tuzlanski koridor, jer je to pupčana vrpca za hranu i snadbjevanje.

Učestvovali ste na Regionalnoj konferenciji o odgovornosti medija za ratne zločine na teritoriji bivše Jugoslavije, koja je protekle sedmice održana u Dubrovniku. Je li moguće procesuiranje medijskih radnika kao suizvršitelja u ratnim zločinima?

To je pitanje koje su dogo provlači. Svaka ozbiljna profesija želi zaštiti svoj dignitet i da izrode koji su napuštali kodeks profesije etiketira. Prvi put su se našli predstavnici Tužiteljstava, nevladinih organizacija koje se bave istraživanjem rata i velikog broja novinara. Mi smatramo da postoje redakcije i novinari koje treba procesuirati. Nismo za to da se kazneno gone. Htjeli smo vidjeti je li to moguće dokazati. To je delikt mišljenja i pisanja. Bilo je poticanja na zločin od strane novinara. Jeste bilo tekstova nakon kojih se dogodila Kristalna noć u Zadru, bilo je tekstova u Tuzli putem kojih se pozivalo na pogrob Srba u Beogradu, bilo je tekstova protiv Slavka Čuruvije pa sutradan Čuruvija ubijen, skećam sa teksta s naslovom «Ako preživi Srbija neće preživjet Srbija». Preživi Srbija, ali Đinđić nije. Dogovorili smo se da Tužiteljstva analiziraju pravnu proceduru u svakoj zemlji posebno. Haag se tim definitivno neće baviti bez obzira što smo mi govorili da je jedan novinar iz Ruande osuđen. Znamo za Radio Prijedor i Prijedorski list. Tačno je da je u slučaju Stakić utvrđeno uzročno posljedična veza zločina koji su izvršeni s tekstovima i programom koji je ta stanica vršila tvrdeći da neki musliman stanuje na određenoj ulici i spratu . Sutradan taj je čovjek ubijen. Tužiteljstvo taj predmet otvoriti. Svako treba to razdoblje analizirati, jer ako je u pitanju ratni zločin to neće zastariti. Kovači rata su ponovno u foteljama. Okrenite se oko sebe i pogledajte ko vodi medije u susjednim zemljama. Vračaju nam se, jer niti su osuđeni, niti ih je profesija žigosala niti ih je javnost osudila i sada će oni nama ponovno direktno plasirati neke priče koje neke generacije ne mogu shvatiti.

Obrada; S.M.

(tuzlarije.net)