TUZLARIJE - VIJESTI 01.12.2007. Broj citanja: 651
Obilježavanje stogodišnjice rođenja akademika Ismeta Mujezinovića
Manifestacija otvorena Svečanom akademijom
Obilježavanje stogodišnjice rođenja akademika Ismeta Mujezinovića, počelo je svečanom akademijom u velikoj Sali BKC-a. Prisutnima se obratio načelnik Općine Tuzla Jasmin Imamović koji je u prigodnom govoru podsjetio na značajne datume u životu akademika Ismeta Mujezinovića kao i na njegova najznačajna djela. Iz njegovog govora izdvajamo citirane riječi samog Mujezinovića koje vjerovatno najbolje ilustruju razmišljanje ovog velikog umjetnika o umjetnosti.
«Meni lično, jedino angažovana umjetnost, umjetnost koja će služiti čovjeku, koja će odražavati svo bogatstvo života i jednog vremena, izgleda shvatljiva i vrijedna, trajna i dostojna darovitog umjetnika. Teorije i priče o univerzalnosti umjetnosti, o misiji umjetnika kao natčovječanskog bića koje stvara vrijednosti za neku daleku budućnost, neka mi se oprosti na izrazu, meni zvuče kao uobraženo, pretenciozno traženje slobode i priznanja koja nisu potrebna istinskom umjetniku. Pravi veliki, istinski umjetnik jeste velik u svojoj ljubavi prema čovjeku, divan u svojoj zanesenoj privrženosti kretanjima koja vode bogaćenju čovjekovih osjećanja i ljudskih odnosa.»
Imamović je podsjetio da je Ismet Mujezinović poklonio svoje slike gradu, neprocjenjivo kulturno nasljeđe koje treba čuvati.
Nakon Imamovića prisutnima se obratio Ibrahim Spahić rekavši da se sjeća prostora Kolegijuma artistikuma još iz šezdesetih godina prošlog vijeka, i ono što mu je i tada upadalo u oči su freske Ismeta Muejzinovića koje su tom hladnom prostoru dale potrebnu duhovnost. Analizirajući život Mujezinovića Spahić kaže da je «bio pravi renesansni umjetnik, renesansni čovjek koji nije živio i renesansno doba». Dotakao se i često spominjane slike, Ismet Mujezinović sa spomenicom koja krvari, rekavši da to nije njegov autoportret nego je to bio «naš autoportret, bivše Jugoslavije i svijeta tog vremena, doba studentskih nemira, političkih vjetrova». Živio je i družio se sa velikim ljudima poput Meše Selimovića, Derviša Sušića i drugih, u vremenu kada se reagovalo u trenu na sve. Kada je umjetnika posjetila grupa ljudi, a jedan od njih rekao «došli smo vama», na šta je Mujezinović rekao «dođite vi sebi», govori o načinu komunikacije, umjetnicima toga doba, intelektualcima koji su se rado družili, dugo razgovarali, šalili i stvarali.
Ibrahim Spahić, Oskar Danon i Jasmin Imamović |
Prije nego što su na scenu BKC-a Tuzla izašli članovi Sarajevske filharmonije, prisutne je svojim govorom oduševio Oskar Danon. Veliki dirigent, prijatelj Ismeta Mujezinovića, nije mogao da stoji, ali je govorio dugo, britko, bez pripremljenog govora.
«To je bila generacija mladih ljudi koji su maštali o novom čovjeku, o novom dobu, koji su željeli da se uhvate u koštac sa nepismenošću i polupismenošću.
Generacija koja je stasala od tridesetih godina pa do početka rata. U tom periodu okupio se jedan veliki broj mladih ljidi, koju si maštali, puni želje da pomognu svojoj sredini, okupili smo se i željeli da stvorimo jednu organizaciju, i to u doba kada je počeo u Njemačkoj da se javlja fašizam. Ta generacija je osjećala šta znači fašizam i da mora da se stvori jedan bedem antifašizma. Samo sa svješću i saznanjima može da se odupre nasilju.
Umjetnost je ta koja čovjeka može da oplemeni. Bio sam tada diregent Sarajevske Filharmonije i onda sam došao na ideju da stvorimo Kolegijum artistikum sa Ismetom Mujezinovićem. Okupili smo veliki broj profesora, književnika, i drugi koji su bili demokratski orjentisani su nam pomogli, organizovali smo predavanja i gostovanja raznih umjetnika. To je bila ogromna djelatnost na koju je dolazilo puno publike koja je osjetila da mi donosimo nešto novo. Nakon priredbe bi se izlazilo na ulice i pjevalo. Za kulturu se treba boriti u nju treba ulagati jer se to višestruko vraća.
Umjetnost je dokaz vrijednosti ljudi, čovjek se u umjetnosti provjerava i dokazuje. Ono najljepše što čovjek sam sebi daruje je umjetnost. Kada gledamo, danas kada se sreća često mjeri materijalnim dobrima, a zaboravlja se da duh znači mnogo više, trebalo bi se podsjetiti na generaciju, onu koja je stasavala tridesetih. Ideali su nam bili previsoki pa nam se nisu ostvarili. Vlast kvari ljude, nije se ostvarilo sve ali to ne znači da se ne može, zakrvarila je spomenica na grudima Ismeta Mujezinovioća ali ja i dalje mislim da se može i mora vjerovati u zdravi socijalistički život», između ostalog rekao je Oskar Danon, Sarajlija, antifašista, koji je završio Muzičku akademiju u Pragu, borio se u partizanima, nakon rata oformio je u Narodnom pozorištu u Beogradu operu i balet, dirigovao u najvećim gradovima svijeta i još puno toga je iza ovog velikog čovjeka koji je ušao u devetu deceniju života.
Sarajevska filharmonija |
Svečana akademija završena je koncertom Sarajevske filharmonije koja je pod dirigentskom palicom Samre Bučan izvela djela Corellia, Bacha, Vivaldija, Griega, Dvoraka, Tschaikovskya, Šuplevskog.
S.Mešić
(tuzlarije.net)
|
