19.12.2007. Servisne informacije ... i malo tuzlarija
Evo nam i srijede, sutra je Kurban Bajram, ne radi se, malo ćemo da slavimo, odmaramo i malo više da jedemo. Danas sam na laganoj ishrani, recimo ćevapima :) a sutra ćemo malo i da se zamezimo.
Juče je bilo obavještenje u školama da školarci ne idu do ponedjeljka u školu, a oni koji slave Božić da dođu u srijedu. Jer kako je po ovim građanskim, ili običnim školama malo djece katolika, oni ne idu u školu ni kada je Bajram, a naravno da ne dođu ni kada je Božić. Samo da ćujem da je neko ugrožen :). I tako mi dođe juče sin iz škole sav sretan što ne ide do ponedjeljka ali jako razočaran da mu se niko od roditelja ne zaljubi u nekog ko slavi Božić, ma kaže meni, pa draga mama zar se nisi mogla udati za nekog drugog, kažem ja nisam bogami :) ponuđen ko počašćen ali sudbina je tako htjela. Isto pitanje je postavio i tati, da se razumijemo. Kako je dijete samo lijepo maštalo juče i tražio ima li iko u rodu da slavi Božić da ga na dva dana usvoji. Za dva dana bez nastave prešao bi on na sve vjere i nevjere ovog svijeta. Karakter na mater :).
Pa šta još da vam pričam u ovom predprazničkom raspoloženju. Neki dan sam baš počela pisati kako su Tuzlanke ekološki osvješćene, borci za prava životnja i tako dalje i tako dalje, ali kako ovaj minus upeknu, sve koje bunde imaju su izvukle iz ormara svoje krznene ogrtače. Neke su samo šubarama pokrile glavu, neke zaštitile vrat raznim krznenim životinjkama, a neke bogami do poda u krznu. Boja od crnih, preko smeđih, pa nekih bijelih sa crnim flekama, a ima i ona činčila, nurija, nerc, lisice, sve su one u službi čuvanja bubrega, krsta, glava, pluća i ostalih bitnih dijelova tijela i organa, a da se noge sačuvaju fasovala su uglavnom telad jer zna se da je teleći boks najbolja koža. Bunde nemam ali eto, nije baš da mi je sve od eko kože ili vještačkih matarijala. Pa nemojte tako, ja sam nešto mislila, pa žao mi je životinja, nema govora, ali se tješim da nisu oni baš zbog mojih čizama ubili nekoga, nego je to jadno tele nastradalo zbog onih gore pomenutih čevapa, pa eto da se koža ne baci, grehota je, napravili i čizme.
Pa šta ćemo, mora se nekad i griješan biti, od rođenja do smrti svega se mi nakupimo, i sve se kažu može oprati, opravdati, sačuvati, osim obraza čistog.
Malo mi je falilo da zaboravim napisati da je napravljena pozorišna predstava na osnovu komentara sa Tuzlarija, a joj, vidite li vi to, čitaju se vaši komentari, dileme nema.
Moram opet ići, a pravim i baklavu, i ako uspije, sutra će biti bujruma. Nadam se da neće niko zagristi komad sa korom od oraha, to sam ipak namijenila za neka druga usta :). Zlobnica sam prava.
Pozdravljam vas i ugodan dan, zaboravih reći, srijeda je hladna, nema padavina ali je klizavo bože sačuvaj, i pala sam, srećom nije nikoga bilo da me gleda i smije se, udarila sam se pravo, ali šta je to mene briga, samo da me nije niko vidio. I što je sramota pasti recite vi meni, i što je svima smiješno kad neko padne?
Otvorene su i šifrirane koverte sa idejnim rješenjim za stadion, a o tome malo kasnije.
Ovo je pjesma za one koji su danas malo na kraju duše, skupilo im se, tužni su, onima koji su daleko od Tuzle a sutra praznik, pozdrav svima i čuvajte se.
opet kuca strana lijeva, sretan sam jer znam opet mi se pjeva, vratio sam se živote....