20.12.2007. Servisne informacije ... i malo tuzlarija
Praznik je, ne radi se. Ili da budemo tačniji, neki rade, neki ne. Privatnici uglavnom svi rade, kod nas se inače malo poštuju propisi o radnom vremenu i neradnim praznicima. Svi koji su živjeli u inostranstvu mogli su vidjeti da je dosta striktno određeno radno vrijeme, subotom skraćeno, a nedjeljom gotovo ništa i ne radi. Pošto se kod nas može kako ko hoće, mnogima su praznici odlična prilika za dobru zaradu jer tada svijet redovno troši više. Bez obzira koliko nekima praznici nisu dragi, ne mogu ne učestvovati na bilo koji način u svemu.
Saobraćajnice su čiste a sada i suhe, snijeg je očišćen, ali okolne ulice su skroz klizave. Led sami. Svi su dužni očistiti ispred svojih radnji i kuća ali to slabo ko radi tako da je pješacima zaista teško hodati.
Grad je dosta pust, obilazi se rodbina, sastaju se i oni koji se vole i ne podnose, ali tako je to, rod je rod. Sjede zajedno od praznika do praznika i uz srdačni osmijeh spuštaju jedni drugima. Krv nije voda ali nekad je gora i od otrova, tako se svijet po porodicama zna uplesti u svakakve situacije.
Ako ste pažljivo čitali izvještaje vezane za općinski i kantonalno budžet možda ste primijetili da je u općinskom predviđeno 120 000 KM za stopostotne ratne vojne invalide iz naselja Badre, a u kantonalnom samo 100 000 KM.
Da probamo malo poslagati činjenice. Vlada TK nadležna je za rješavanje problema ratnih vojnih invalida. U pokušaju da riješi stambeno pitanje za šest porodica stopostotnih ratnih vojnih invalida kupili su kuće na Badrama za oko 700 000 KM. Kako su kuće smještene vrlo visoko, te i zdravom čovjeku teško do njih doći, ratni vojni invalidi nisu ni mogli koristiti te kuće. Općina Tuzla pronađe neke stanove za te ljude ali su se javili vlasnici i traže povrat imovine. Tada počinje agonija ovih ljudi.
Ne samo da niko nije odgovarao što je za 700 000 KM kupio nešto što ne vrijedi ni trećinu tog novca, nego se nije ni jedno ime koje je moralo biti potpisano, spomenulo. RVI su hodali od jednih do drugih da bi na kraju započeli štrajk glađu, što je dovelo do vrlo brzog održavanja sastanka kantonalne i općinske vlasti. Rečeno je, do Nove godine će biti rješeno. Nova godina je na pragu, bužeti se usvajaju, za sada imaju 220 000 KM, što je nešto manje od 37 000 po porodici za rješavanje stambenog pitanja. Kvadrat stana je od 1200 do 1850 KM, i raste i dalje. Znači, mogli bi se kupiti neki stančići od 20 kvadrata a da ne računamo da se za invalide mora prilagoditi mnogo šta, a i to košta.
Mene stvarno zanima, kao laika za ova pitanja, da li se zakonski neko može natjerati da izvrši svoje obaveze, ako je za neko, kako kažu, izvorno nadležan. Kantonalni bužet je 400 miliona, cifra je to, pogriješili su i neka grešku priznaju, i kupe ovim ljudima čestite stanove.
Nije mi neka tema za praznik, pa idemo na nešto drugo, tj. možemo odmah muziku i pozdrave pa da se malo odmaramo.
Slušamo Sade Adu, sjajno pjeva, ne znam šta je sada s njom, a nekada smo je rado slušali.