TUZLARIJE - VIJESTI 20.12.2007. Broj citanja: 2267
100 godina tuzlanskog vodovoda
Zanimljivi historijski i tehnički podaci
Na svečanosti održanoj u povodu 100 godina od donošenja odluke o gradnji prvog gradskog vodovoda u Tuzli, 60 godina od formiranja samostalnog preduzeća “Vodovod i kanalizacija” i godinu dana od prestanka redukcija vode u Tuzli, načelnik Tuzle Jasmin Imamović i direktor JP "Vodovom i kanalizacija" Sead Džambić održali su govore, koji sadrže niz zanimljivih historijskih i tehničkih podataka. Za one koje to zanima objavljujemo ih u cjelosti.
Govor načelnika Općine Tuzla Jasmina Imamovića
Prije gradnje prvog gradskog vodovoda, građani Tuzle koristili su vodu iz izvora, bunara i gradskih česmi. Jedan od najpoznatijih izvora bio je Pašabunar. Sve do izgradnje vodovoda, postojalo je zanimanje „sakadžija“. Sakadžije su punile svoje fučije i druge posude i zarađivali tako što su Tuzlacima prodavali vodu. Posebno su zarađivali oni, koji su pod kontrolom imali više sakadžija. Njima nisu bile drage namjere gradonačelnika i austrougarske vlade, da u Tuzli izgrade savremeni gradski vodovod. Osim izvora, postojalo je nekoliko česmi, izgrađenih u osmansko doba, a mnogi su koristili vlastite bunare. Voda u česmama i bunarima često se miješala sa slanom vodom, bila bakteriološki neispravna, pa su Tuzlu spopadale česte epidemije crijevnih bolesti. Ovakva situacija, mogla je odgovarati samo sakadžijama i njihovim gazdama, koji su na nestašicama vode u Tuzli, zarađivali sve više.
Austougarska u prvoj godini dvadesetog stoljeća, šalje u Tuzlu poznatog geologa Kacera, koji odmah predlaže gradnju gravitacionog vodovoda sa izvora udaljenog od Tuzle 30 kilometara. Otpori nekih lobija u gradu bili su jači od poštene namjere gradske vlasti, tako da je odluka o gradnji vodovoda, odložena za neko buduće vrijeme. Kada je 1907. godine u Tuzli zavladala epidemija trbušnog tifusa, austrougarske i lokalne vlasti, više nisu mogle popuštati pred neprincipijelnim otporima. Iste godine u Tuzlu je iz Beča poslan profesor Elvajn i gradska vlast je, uz njegovu pomoć, trebala donijeti odluku o projektovanju i gradnji vodovoda. Rasprave u gradskom vijeću trajale su dugo i Tuzla, umalo nije propustila i ovu šansu da riješi pitanje vodosnabdijevanja. Najaktivniji vijećnik, pobornik evropskog razvoja Tuzle i gradnje vodovoda, bio je Osman Vilović. Osman Vilović biće od 1908. do 1922. godine i gradonačelnik Tuzle. Odluka iz 1907. godine, na koju je je Vilović, kao vijećnik bitno uticao, biće realizirina za vrijeme njegovog gradonačelničkog mandata. On je uspio odoljeti sakadžijama i drugim protuhama kojima je bio važniji njihov prizemni, lični interes, nego javni interes svih. Srećom, takvi su bili u manjini, pa je prvi vodovod izgrađen 1910. godine. Bio je to ogroman korak u razvoju grada. Kapacitet vodovoda u Tuzli, 1910. godine, bio je 36 litara u sekundi i to je bilo sasvim dovoljno, s obzirom, da su mnogi građani, osim vodovoda, i dalje koristili svoje bunare, stare česme i stare izvore.
Četiri godine nakon izgradnje vodovoda, gradonačelnik Osman Vilović, krenuo je u misiju ubjeđivanja vijeća za gradnju prve kanalizacije u Tuzli. Otpori nekih konzervativnih političara bili su žestoki. Proevropski opredijeljenom gradonačelniku Viloviću, nakon što je burna sjednica za kratko prekinuta, prišao je jedan vijećnik i upitao ga šta je to kanalizacija. Kada mu je gradonačelnik odgovorio, vijećnik je zagalamio:
„Otkud to da se gradsko vijeće brine o tuđem đerizu ! Nek svako sebi u avliji iskopa rupu pa neka pokrije daskom, a poslije, kao i ja, plati argatu i po noći nosi đeriz u Jalu !“.
Ugledni Osman Vilović, čovjek kojem su u svako doba bila otvorena vrata i Beča i Pešte, morao se ubjeđivati i sa takvim ljudima. Sreća za Tuzlu, da su nazadna mišljenja neukih ljudi poput ovog nesretnika, bila u manjini, pa je 1914. godine izgrađen i prvi dio savremene kanalizacije u Tuzli.
Prilikom dovršetka gradnje vodovoda 1910. godine, predviđeno je da taj vodovod, može zadovoljiti potrebe Tuzlaka za narednih dvadeset godina. Dakle, prije 1930. godine trebalo je povećati kapacitet vodovoda. Okolnosti su se promijenile i vodovod je zadržao kapacitet iz 1910. godine nedopustivo dugo. Već 1930. godine, osjete se ozbiljne nestašice vode. Restrikcije vode u Tuzli, počele su 1930. godine i trajale do 2006. !
Godine 1947. Vodovod i kanalizacija, postaju samostalno javno komunalno preduzeće.
Ovo je šezdeseta godišnjica funkcioniranja vodovoda u Tuzli, kao posebnog preduzeća. Iza 1947. godine izgrađena je vodovodna mreža u ulicama Petra Kočića, Oktobarske revolucije, Džemala Mandžića, Gornje Brdo, Kula i Put Ilinčica. Osim toga, izgrađen je i rezervoar na Gradini. U to doba, istočni dio grada i Kreka, bili su najugroženiji nestašicama vode. Širenje mreže i povećanje broja stanovnika, još više su usložili problem vodosnabdijevanja u Tuzli. Još nije povećan kapacitet vodovoda iz 1910. godine, a broj stanovnika, u odnosu na taj period, povećao se za četiri puta.
Dakle, u periodu poslije Drugog svjetskog rata, situacija sa nestašicama vode, bila je sve teža. Godine 1956. nestašica i neispravnost vode u Tuzli, izazvali su epidemiju trbušnog tifusa.
U Izvještaju Vodovoda iz 1957. godine, između ostalog, navedeno je i slijedeće:
- Vodovod je mjesni i snabdijeva samo grad Tuzlu.
- Do maja 1957. vodovod je bio gravitacioni, kapaciteta 29 litara u sekundi. Od maja su ugrađene pumpe i kapacitet je povećan na 50 litara u sekundi.
- Prerada vode se ne vrši i zapaženo je njeno veliko mućenje u kišnom periodu.
- Voda se u toku dana zatvara tri puta. Baš radi ovoga izazvana je epidemija trbušnog tifusa 1956. godine.
- Glavni dovod je puštanjem u pogon pumpe, doveden u nenormalnu situaciju, jer nije predviđen za pumpni, nego za gravitacioni sistem vodosnabdijevanja.
Na osnovu ovog dramatičnog izvještaja, gradsko vijeće je odlučilo graditi veliki vodovod u Tuzli od 1957. do 1962. godine. U tom periodu, stanje sa restrikcijama vode i ukupnim vodosnabdijevanjem, bilo je sve teže.
Građani su imali velika očekivanja od novog vodovoda. Novine su pisale da će stanovnici Tušnja, Slatine, Borića, Moluha, Kojšina i drugih mjesnih zajednica, prestati navijati budilnike da ne bi propustili jutarnju cisternu. Vodovod nije građen kao ovaj naš, samo iz budžeta, nego pretežno iz samodoprinosa. Objekat je završen na vrijeme ali zbog dotrajalosti vodovodne mreže i nastavka rasta broja stanovnika i preduzeća, Tuzlaci nisu uspjeli pobijediti problem restrikcija vode. Ovaj neuspjeli pokušaj, obeshrabrio je mnoge buduće generacije.
I onda su počeli dogovori o novim varijantama. Smjenjivale su se različite ideje, spominjane Krivaja, Drina i Drinjača, mnogi stručnjaci su dosta zaradili na ispitivanjima mogućnosti koje su se poslije pokazivale nerealnim. Uplašena ranijim neuspjelim pokušajima, niti jedna garnitura vlasti nije se usuđivala još jednom obećati i pokušati riješiti, za Tuzlu, stogodišnji problem vodosnabdijevanja.
Dakle, u Tuzli, restrikcija vode nije bilo samo između 1910. i 1930. godine prošlog stoljeća. Od 1930. godine, one su neprekidne. Restrikcije vode u Tuzli ne traju četrdeset ili pedeset godina, kako smo svi pogrešno govorili. Dokumenti kažu da su restrikcije vode u Tuzli, prije 18.12.2006. godine, trajale čitavih 75 godina !
Moji saradnici u Općini, kao i menadžment Vodovoda, svi mi zajedno, bojali smo se ovog projekta više nego i jednoga prije. Jer, trebalo se suočiti sa problemom kojeg, u poslednjih sedamdeset godina, prije nas, nije riješio niko. Ovaj historijski osvrt i dokumenti na osnovu kojeg sam pisao ovaj tekst, pokazali su nam, da je potrebno prvo savladati unutarnji otpor u gradu, pa otpore izvan Tuzle. Bili smo svjesni, da je naša jedina šansa u ujedinjavanju svih naših energija, u jedninstvenu energiju, koja bi rezultirala neprekidnim radom. Naša generacija naslijedila je veliki problem od svojih prethodnika. Taj problem nismo shvatali kao nepriliku, nego kao generacijsku šansu i veliki izazov. Jer, ova neprilika, za nas bila je i prilika da riješimo problem koji prije nas, u Tuzli, nije riješio niko. Kako? Danonoćnim radom. Znali smo da će otpora i opstrukcija biti, kao što ih je i bilo, ali smo znali i to, da ćemo ići naprijed, buditi se i lijegati sa mišlju da jednom neko, da jednom jedna generacija Tuzlaka, mora riješiti problem restrikcija vode.
Gradonačelnik Vilović se 1910. godine oslonio na podršku tada najveće i najmodernije zemje, Austrougarske. Mi smo se oslonili na vlastite snage i znanje, te tehnologiju čiji je vlasnik prva firma svijeta, američki General Electric. Neki važni ljudi su mene i moje saradnike iz Općine i Vodovoda pitali: „Ko ste vi da mislite da ćete baš vi riješti problem koji prije vas nije riješio niko ?“ Odgovorili smo im da smo ljudi koji su odlučili da voda poteče, da je naša namjera poštena i toliko jaka, da nas u njenoj realizaciji neće spriječiti niko !
Na današnji dan, prije godinu dana, voda je potekla iz postrojenja sa najsavremenijom tehnologijom prečišćavanja na planeti Zemlji. Nakon 1930. godine prošlog stoljeća, od 18.12. prošle godine, do 18.12. ove godine, proživjeli smo prvih 365 dana bez restrikcija vode. Pobijeđene su restirikcije u ovoj godini, koja je bila jedna od najsušnijih u nekoliko poslednjih decenija ! Ovoga ljeta dogodilo se čudo. U pola BiH i npr. Hrvatske, uvođene su rigorozne restrikcije vode radi suše, a u Tuzli nisu. Sve je moguće, jer, nema ništa, što se neće desiti ako se dobro zasanja !
Šta sada ? Ne smiju nam se ponoviti greške iz prošlosti. Nije normalno da još uvijek postoje snage koje bi ovaj projekat rušile. Projekat vodosnabdijevanja svi u Tuzli trebaju podržavati i niko ne treba opstruirati. Za ovo postoji više razloga. Opstruiranje razvoja i podrške vodovodu, suprotno je interesu građana Tuzle. Nema većeg sevapa od obezbjeđenja ljudima dovoljno pitke vode - vode života. Ovaj projekat ne treba opstruirati i iz razloga, što svako onaj ko ga ruši, radi uzaludan posao. Građani Tuzle, moji saradnici i ja to nikome, ni po koju cijenu, nećemo dozvoliti.
Vodovod iz 1910. godine, osim onih koji su ga opstruirali, ugrozilo je i samozadovoljstvo učinjenim, za to doba, velikim podvigom. Kada su izgradili vodovod 1910. godine, oni se nisu smjeli opustiti i čekati da prođe dvadeset godina, pa da o problemu budućnosti, tek tada počnu razmišljati. Zato danas, na prvu godišnjicu prekida višedecenijskih restrikcija vode u Tuzli, treba da znamo slijedeće:
Prošle godine riješili smo problem interventnog snabdijevanja vodom tj. ukinuli smo restrikcije. Prva godina bez restrikcija, bila je naša provjera, bio je to probni rad našeg postrojenja. Uspješan. I dobro je da se taj probni rad odvijao u najtežoj mogućoj godini, jednoj od najsušnijih godina ikada. Sada, već od narednog mjeseca, moramo nastaviti sa projektom dugoročnog snabdijevanja vodom, snabdijevanja vodom jedne veće i mnogoljudnije Tuzle od današnje. Nemojmo dopustiti da nas budućnost zatekne nespremne. Mi je možemo predvidjeti, preteći i mirno sačekati.
Naša osnovna tema treba da bude jezero Modrac i njegova zaštita. Rudnik Banovići mora upotrijebiti filtere koje mu je kupila Vlada Kantona i prestati biti najvećim zagađivačem našeg jezera. Samo da taj rudnik počne raditi po ekološkim propisima, jezero bi postalo, možda i 70% čistije i prečišćavanje njegove vode za naše postrojenje, daleko jeftinije. Tada bi se nastavili projekti sa ciljem postizanja maksimalne čistoće jezera Modrac, koje bi moglo postati glavnim faktorom razvoja ovoga kantona i moglo snabdijevati vodom, osim Tuzle, i Živinice, Lukavac, pa možda i Kalesiju i druge općine. Pozivam Rudnik Banovići i ostala preduzeća da ugrade i koriste filtere i na taj način postupe po zakonu. Pozivam Vladu Federacije BiH, Vladu kantona, općine Lukavac i Živinice, sve političke partije, sve nevladine organizacije koje se bave ekologjom, sve državne organe, da izvrše zakonom predviđeni pritisak na Rudnik Banovići, da prestane zagađivati jezero Modrac. Pozivam ove općine i Vladu kantona, da nastavimo započeti projekat ekološke zaštite jezera Modrac da se donese zakon o zaštiti ovog izvorišta pitke vode. To jezero, naša je zajednička i najveća razvojna šansa.
Ugradnja odvojenih vodomjera, smanjenje gubitaka u mreži i korištenje drugih izvora, kao što su podzemne vode rudnika, treba da ostanu, naš osnovni i svakodnevni zadatak.
Na ovom planu, u Vodovodu, svakoga mjeseca moraju uraditi nešto novo. Permanentni brifinzi kod mene se nastavljaju, baš kao u godinama gradnje postrojenja za pitku vodu, sa zadacima :
- Ne smije se usporiti tempo rada na razvoju sistema vodosnabdijevanja
- Naša dnevna zadaća je permanentna sanacija, rekonstrukcija i gradnja vodovodne mreže.
- Naš cilj je ambiciozan. Smanjiti gubitke vode i dovesti ih na nivo zemlja članica Evropske unije.
Dakle, nama je potrebna dugoročna vizija razvoja sistema vodosnabdijevanja u Tuzli.
Sada, kada smo riješili problem restrikcija vode, pred nama je novi problem i naše ambicije usmjerene su ka kvalitetnom i dugoročnom rješavanju problema otpadnih voda.
Prvi vodovod u Tuzli napravljen je početkom dvadesetog stoljeća. Sve je bilo dobro, ali postignuti rezultat nije održan i trpjeli smo restrikcije od 1930. godine. Sada, ne smijemo ponoviti tu grešku, koja se odnosila na kratkoročnu viziju razvoja.
Prvi puta, nakon toliko decenija, riješili smo problem restrikcija vode početkom 21. stoljeća. Naša vizija razvoja ne smije biti kratkoročna, nego dugoročna i dosezati, ako je i to potrebno, i period od trideset narednih godina. Jer, Tuzla više nikada ne smije biti žrtvom restrikcija vode!
Govor direktora JP "Vodovod i kanalizacija" Tuzla Seada Džambića
Poštovani dame i gospodo, uvaženi gosti i prijatelji grada Tuzle, prije svega čast mi je sve Vas pozdraviti! Sastali smo se danas da obilježimo stotinu godina od donošenja prve odluke o gradnji gradskog vodovoda u Tuzli, donesene daleke 1907. godine, šezdeset godina od kako je Vodovod u Tuzli postao samostalno preduzeće, i godinu dana života bez redukcije pitke vode, bolje da kažem godišnjicu normalnog života u gradu Tuzli. Pa evo tačno godinu dana, na našim slavinama ima vode i građani su zadovoljni, jer nema više kako smo to zvali u vrijeme redukcije: „fatanja vode“.
Pustili smo novi sistem vodosnabdijevanja vodom iz jezera Modrac, prečiščenom u novom postrojenju sa suvremenom tehnologijom, tzv, vakumskom membranskom tehnologijom, proizvedenom od strane američke kompanije General Electric tj. njene firme „Zenon“ u Madjarskoj, iz koje dobijamo pitku vodu po svim normama i standardima, prema Praviliniku o higijenskoj ispravnosti pitke vode za BiH. Dovoljno je kazati da je vlasnik ove tehnologije, trenutno najsavremnije na svijetu, najveća svjetska firma, američki General Electric i da ovakva postrojenja imaju bogati i razvijeni gradovi poput San Franciska i Dubaija.
U dogovoru sa Općinom Tuzla, 1997. godine, podnesen je zahtjev Federalnom ministarstvu poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva za vodoprivrednu saglasnos, te nakon njihovih smjernica izrađena tenderska dokumentacija. Nakon dovršetka tenderske procedure, Vijeće ministara je 2000. godine odobrilo da se projekat I faze vodosnabdijevanja grada Tuzle kandiduje za kredit, kojeg je mađarska vlada stavila na raspolaganje BiH. Zbog nemogućnosti domaćih banaka da daju garanciju, kredit se nije mogao tada realizovati.
Nakon sastanka mješovitog komiteta BiH-Mađarske u aprilu 2003. godine, gdje je najavljeno da će MMF selektivno odobriti međunarodno kreditno zaduženje za prioritetne poslove u BiH, intenzivirane su aktivnosti, pa je potpisan ugovor za idejno riješenje, izvršena dodatna ispitivanja kvaliteta vode jezera Modrac, izvršena izrada i revizija tehno-ekonomske analize varijantnih riješenja, izrađena studija izvodljivosti, pribavljena saglasnost Elektroprivrede BiH, obavljeno pilot istraživanje. Sve ovo obavljeno je u 2003. godini. U julu 2003. godine, Općina Tuzla i Upravni odbor JKP Vodovod i kanalizacija donose odluke o izgradnji postrojenja na Ceriku - I faza. Dana 11.12.2003. godine, potpisan je Ugovor o izvođenju radova sa firmom Zenon, vrijedan 5.800.000 eura. Tokom 2004. godine vršeni su pregovori sa Eximbankom - Mađarska, te je sporazum za kredit, po vrlo povoljnim uslovima, potpisan 8.12.2004. godine.
Ugovor je postao operativan 10.02.2005. godine, medjutim, radovi su počeli 24.02.2006. uglavnom zbog izrade i revizije glavnog projekta, pribavljanja dokumentacije, (ugovor sa Elektroprivredom BiH, vodoprivredna saglasnost, imovinsko pravni odnosi, građevinska dozvola i sl.). Postavljeni rok je bio 30.09.2006. godine.
Iako su se na samom početku, Općina Tuzla i Vodovod mučili sa nepovoljnim vremenskim uslovima, čak i pojavom klizišta, uz velike napore investitora i izvođača, projekat je završen 28.09 2006., sistem prešao u probni rad i 18.12. 2006. i na današnji dan puštene prve količine pitke vode u grad i ukinuta redukcija.
U ovom projektu mnogi su dali svoj doprinos, prije svih općina Tuzla, te državne institucije i preduzeća, kao i domaći i inostrani izvođači radova i pojedinci. Koristim ovu priliku da se zahvalim svima koji su pomogli u realizaciji ovog zahtjevnog projekta, a posebno gradonačelniku grada Tuzle gospodinu Jasminu Imamoviću, sa najbližim saradnicima, koji su radili na projektu, te Općinskom vijeću Tuzle, na razumijevanju i velikoj potpori tokom realizacije projekta.
Imao je Vodovod ovakvih značajnih datuma u svojoj historiji od postanka, a postao je tako što su bečke vlasti, ravno prije 100 godina, 1907. godine, odlučile da grade vodovod. 1908. projektovan je sistem vodosnabdijevanja iz Stupara, tj. Zatoče, kapaciteta 30 l/s, a 1909. godine izgrađen od strane firme Rumpel i 1910. pušten u rad.
Već 1914. godine Tuzla ima kanalizacioni sistem sa emšerovim prečistačem za 7500 stanovnika. 1. januara 1947.godine gradski narodni odbor osnovao je Upravu za Vodovod i kanalizaciju. Svo vrijeme se grad razvijao prije razvoja vodosnabdijevanja, tako da se nedostatak vode osjećao već 1930. godine.
1957. godine napravljena je crpna stanica u Dubravama, koja je austrijski kapacitet podigla na 50 l/s. U periodu 1957.-1962. godine voda se reducira i to tri puta na dan. 1962. godine napravljen je sistem Vodosnabdijevanja iz Stupara, uzet sa izvora Zatoče, Tarevčice i Sedam vrela, napravljen je uređaj za pročišćavanje, cjevovod od lijevanog željeza Φ450/500, kapacitet sistema je bio 140 l/s. 1972. godine izgrađena je pumpna stanica „Spreča“ i kapacitet stuparskog transporta vode se povećao na 220 l/s, a 1978. na 250 l/s. To ipak nije zaustavilo redukcije vode.
Razvoj grada je nezaustavljiv, a već 1980. godine Tuzla dobija novi pogon sa izvorišta Toplica, čiji kapacitet je 200 l/s, iz kog se dijelom snabdijevaju vodom susjedne općine (45 l/s Živinice i 50 l/s Lukavac). Ni to nije bilo dovoljno da se zaustave redukcije vode.
1985. godine izgrađeno je izvorište Sprečko polje kapaciteta 90 l/s sa deferizacijom, koje je poboljšano 1987. sa dva bunara na 100 l/s, te rekonstrukcijom uređaja za prečišćavanje i izgradnjom predtretmana, 1997. godine postignut kapacitet od maksimalnih 150 l/s. Na žalost, ni time nismo uspjeli ukinuti redukcije vode.
Dakle, sve to nije bilo dovoljno da bi se riješio glavni problem prisutne redukcije vode. Tek puštanjem postrojenja na Ceriku 2006. godine Tuzlaci su odahnuli. Sagledavajući ovu kratku istoriju vodosnabdijevanja, ne smijemo zaboraviti da će razvoj grada, na našu radost, teći dalje i ovaj veliki uspjeh koji smo ostvarili je obaveza da i razvoj vodosnabdijevanja grada Tuzle moramo nastaviti.
Danas grad Tuzla raspolaže značajnim kapacitetom u vodosnabdijevanju sa pomenutih izvorišta i kreće se od minimalno 710 l/s (u sušnom periodu) do 910 l/s (u normalnim hidrološkim uslovima). Naš kolektiv je posebno fokusiran na kvalitet vode i sanaciju sekundarne mreže, jer je to, pored toga što je naša zakonska i profesionalna obaveza, posebno zahtijevano i od strane gradonačelnika, koji nam je kao glavne prioritete postavio upravo isporuku kvalitetne i ispravne vode i smanjenje gubitaka u sekundarnoj mreži.
Upravo zbog toga posebno ističem permanentnu brigu i zadaću da se u svakom trenutku isporučuje kvalitetna voda, po standardima koji su propisani odgovarajućim pravilnicima i zakonskim propisima. Ilustracije radi, tokom zadnjih 12 mjeseci, posebna služba preduzeća kao i druge nadležne institucije Tuzlanskog kantona vršile su kontrolu i to:
- postrojenje na Ceriku 160 analiza mjesečno,
- analize na gradskoj mreži 280 analiza mjesečno,
- analize koje neovisno vrši Zavod za zdrastvo TK 30 analiza mjesečno,
Znači, da je voda koju piju Tuzlaci kvalitetna i potpuno ispravna, a ja mogu obećati da će i u buduće tako biti.
S.M.
(tuzlarije.net)
|
