21.12.2007. Broj citanja: 338 Servisne informacije .... i malo tuzlarija
Baš je hladno napolju, ja izlazim samo kad moram. Kretanje mi je ograničeno, izbjegavam hladnoću i zaleđene trotoare. Za razliku, od nas Bosanaca kojima je mnogo šta ograničeno, nama nedostižni schengenski prostor se proširio za 9 novih zemalja. Tih devet zemalja su Slovenija, Mađarska, Slovačka, Češka, Malta, Litva, Latvija, Estonija i Poljska, a mi ćemo i dalje da ganjamo vize, da čekamo u redovima, da nas odvajaju kao majmune i ispituju kao kriminacle za sve. Moguće je bez posljedica i da nas hapse. Baš juće, dok sam uživala u bajramskom ručku, pade mi na pamet Ilija Jurišić i pitam se kako li se taj čovjek osjeća. Oduzeše mu i ljeto i jesen i praznike, ni po jednom zakonu ne mogu da ga drže u zatvoru, a drže ga i izgleda da će ga do smrti držati.
A ko zna, možda izađe zajedno sa Biljanom Plavšić koja se od svog hotela zatvora, u kojem je imala bolje uslove nego ja kod svoje kuće, rastaje do Nove godine. Jadna mala Biljanica, odslužila je svoje.
Blago djeci, pa ne znaju kakav je svijet odraslih ljudi i šta se sve može raditi, šta može moć i sta može novac, i šta može politika.
I pored svega ja čvrsto vjerujem da se dobro dobrim vraća, i da kad tad istina izađe na vidjelo, nečije zakulisane igre, zlobne namjere, ne mogu na duge staze prolaziti. Isplivaju ljudski izmeti kad tad na životnu površinu.
Vjerujem, jer mi je to nekad jedini način da živim, razočaram li se u sve, onda bi mnogo šta izgubilo smisao, bar za mene. Ko zna, možda sam prevelik idealista za mnogo šta.
Treba se držatio onih koji nam gode. Baš večeras imam goste pa ću malo da se smirujem kroz kuhanje, volim ja kuhati za druge, a volim i kada meni kuhaju, inače volim da me paze, prava sam maza koja voli pažnju, a sigurno ću je bar duplo više vratiti.
Još da kažem da se Tuzlarije trude da ne zakuhavaju gdje ne moraju, mi smo često ko tampon zona, ja se čak držim one, ako ne mogu lijepo neću žuriti ni ružno da pišem. Ne volim da se napiše ni ime ljudi koji su izvršili samoubistvo, to mi je nekako previše privatna stvar, a dobije se od MUP-a kao zvanična informacija. Nije lako ni porodici pa što im na muku prisjedati, ionako se u ovoj našoj magli sve zna, ne samo ko se ubio nego i zašto, mi znamo i kad taj samoubica ne zna.
Ako pratite naš Forum vidite da je slika sa natpisom na kojem nema Bajrama izazvala dosta polemika. Ispade da smo s tom vijesti i mi zakuhali, a nismo htjeli. To je ono tipično naše, teško je živjeti ovdje, teško se opustiti. Stalno moraš misliti šta si kome i kako rekao, i uradio. Stalno se mora misliti. Ti koji su stavili plakat «Čestit Božić i sretna Nova godina» možda nisu ni pomisli da će to za nekoga biti problematično. Teško je biti opušten u sredini koja vreba svaki tuđi pokret. Ima kod kina Centra i jedan natpis u kojem je samo čestitka za Bajram. Pa ko se više tu može snaći. Forma je često bitnija od suštine.
Mene je samoj meni dosta, nervozna sam, ujedam, bježite svi od mene.
