TUZLARIJE - VIJESTI 28.12.2007. Broj citanja: 411
Stare slike pričaju
Meša i Ismet
Često neki nevažni, slučajni momenti nečijeg života, ili možda i nisu slučajni, sačuvani pomoću fotoaparata tek poslije postanu zanimljivi. Tragovi prošlosti zabilježeni kroz fotografije, audio ili video zapise, nemjerljivo su vrijedni dokumenti. I pisani tekst je vrijedan ali čovjek je čovjek, pa po potrebi i u pisanju dokazano zna biti kvarljiv, potkupljiv ... subjektivan.
Fotografija koju smo pripremili za ovaj zadnji petak 2007. godine snimljena je sredinom prošlog vijeka. Na slici su Ismet Mujezinović, sasvim desno, i Meša Selimović koji sjedi sa djevojčicom u krilu. Ne znamo ko su ostale osobe na slici, a ne znamo ni ko je napravio snimak.
Dok su opušteni sjedili na izletu vjerovatno nisu ni slutili da će kao najistaknutije ličnosti rodne im Tuzle iz oblasti kulture, bistama na Korzu podsjećati prolaznike da su nekada i oni tuzlanskim Korzom šetali.
Mujezinović se rodio 1907. a Selimović 1910. godine. Pripadnici iste generacije, istog miljea, političkog ubjeđenja, mnogo toga ih je vezivalo, bili su često zajedno. Da li su bili pravi prijatelji ne znamo, kao ni mnogo toga šta se u njihovim životima, a posebno glavama, dešavalo.
Obojica su bili izrazito jugoslovenski orjentisani, oženili i žene druge vjere, borili se u partizanima protiv fašizma. Najveća djela Ismeta Mujezinovića inspirisana su borbama NOR-a. Obojica su nakon rata bili u u raznim kulturnim institucijama.
Dok će Mujezinović prvo razočarenje sistemom doživjeti sedamdesetih godina, kada nastaje njegovo čuveno djelo autoportreta sa spomenicom koja krvari, oslikavajući u stvari krvarenje države kroz prve krize, Selimović odmah nakon rata doživljava ličnu tragediju i razočarenje nakon ubistva brata. Vjerovatno će se puno žuči u njemu skupljati godinama dok je tek sedamdesetih napisao svoje veliko djelo Derviš i smrt, inspirisano bratovom sudbinom.
Selimovića su za života hvalili, kritikovali, svojatali i odbacivali. Teško je zamisliti vrijeme kada se neko ko je islamske vjeroispovijesti izjašnjavao kao Srbin, kao što se izjašnjavao Meša Selimović. Zbog toga, i još niza stvari, neki ga ne ostavljaju na miru ni sada, decenijama nakon smrti.
Veliki pisac, a on to svakako jeste bio, velik je uvijek, u svakom sistemu i vremenu. Meša je mnogima postao velik sada. Možda bi mu bilo drago da zna da najveća književna nagrada regiona nosi njegovo ime, a ko zna, možda i ne bi. Šta mi znamo kakav je on stvarno čovjek bio, ali svi koji su pročitali bar nešto njegovo slažu se da će proći još dosta vremena dok se ne rodi neki novi Meša.
Mnogo je šta teško razumjeti, treba pitati one koji znaju više. Zato ostavljamo otvorene komentare za sve koji žele nešto napisati ili imaju reći nešto o ova dva Tuzlaka čije biste krase Korzo.
S.M.
(tuzlarije.net)
|
