Kapitel sa Banje je jedan od zaštitnih simbola i najčešćih motiva za ilustraciju Tuzle. Na žalost, zub vremena čini svoje, pomažu mu i (ne)ljudi, pa je kapitel u sve trošnijem stanju koje je već takvo da traži hitnu restauraciju. Bilo je takvih inicijativa i ranije, kada su oštećenja bila puno manja ali su vozovi propušteni i čini se da se stiglo do zadnjeg.
Zašto se kapitel zove kapitel, ko je njegov autor, kada i kako ga je napravio, dio su pitanja na koje odgovore možete saznati u tekstu kojeg donosimo u nastavku a koji je u junu 2011. godine objavljen u časopisu "Baština sjeveroistočne Bosne" u izdanju Zavoda za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Tuzlanskog kantona.
A.M.
Senad Begović, prof. historije
"Kapitel” ili "Stara Tuzla” na Slanoj banji
Slana banja je tuzlansko šetalište koje se nalazi na Trnovcu. Nastalo je u austrougarskom periodu, kada je izgrađena zgrada lječilišta Slana banja 1914. godine. Od druge decenije XX vijeka, pa sve do danas Slana banja je postala poznata kao memorijalni kompleks. Tu se nalaze spomenici čija su idejna rješenja i izradu potpisivali umjetnici kao što su: Ismet Mujezinović, Pero Jelisić, Antun Augustinčić, Dragiša Trifković i dr.
Među spomenicima koji su nastali u drugoj polovini XX vijeka naročito se po formi i tematici ističe Kapitel. Kapitel je vajarsko djelo nastalo 1961.godine autora, Živorada Ciglića.
Ciglićevo djelo se tematski i po formi ne podudara sa ostalim spomenicima nastalim u istom periodu, a koji su se odnosili na period NOB-a ili na žrtve koje su poginule tokom Drugog svjetskog rata. Ciglićev Kapitel podsjeća na kapitel koji je prema definiciji arhitektonski element, sastavni dio stupa – glava, koji nastaje iz estetskih i tektonskih razloga. Kod kapitela mogu preovladavati tektonski ili dekorativni momenti. Kapitel na Slanoj banji dekorativno najviše podsjeća na korintski, figuralni romanički, bizantski košarasti itd.Motivi koji krase Kapitel govore o prošlosti grada, a vezani su za eksploataciju soli, kroz različite historijske periode (prahistorija, rimsko doba, srednji vijek i osmanski period). Motivi su izrađeni u tehnici bareljef (plitki reljef). Iz arhitekture je "posuđen” kapitel kako bi autor predstavio prošlost grada Tuzle, koji sa svoje četiti plohe daje mnogo površine za umjetničku ekspresiju. Prostor između natpisa i likovne predstave, koji završava sa ovnovom glavom je izveden po uzoru na jednostavne linearne geometrijske ukrase koji su u neolitsko doba pokrivale rub i tijelo posude.
Na samom početku nastanka ideje o izradi vajarskog djela, postojala je zamisao da se ono iskleše u mermeru, međutim zbog velike cijene tog materijala odustalo se, a sadašnji Kapitel je izrađen od materijala koji naziva liveni kamen (cast stone). Prvo je urađen model u glini, zatim u gipsu, da bi konačno svoj oblik dobio sa korištenjem livenog kamena.
Vajar Ciglić je na nagovor tuzlanskog vajara i kulturnog radnika Dragiše Trifkovića, počeo da radi na ovom vajarskom djelu. U periodu između 1960-1962. godine radio je kao nastavnik likovne kulture u Osnovnoj školi Džemal Mandžić, danas Pazar, a slobodno vrijeme je provodio u ateljeu napuštene zgrade stare Gimnazije radeći na Kapitelu.
Na Kapitelu se iznad prikazanih slika vezanih za eksploataciju soli nalaze natpisi: SALINES, BOS, TUZ i SO, ukazujući na eksploataciju soli, vezano za prošlost grada Tuzle. Na četiri strane kao element koji povezuje sve četiri predstave nalazi se ovan, za kojeg autor tvrdi da ga je iskoristio samo kao lijep dekorativni element. Možda je sasvim nesvjesno iskoristio element koji …”simbolizira odlučnost prema budućnosti, ne zaboravljajući važnost prošlosti”. Kapitelima se detaljnije bavio u svojoj knjizi "Knjiga kapitela” arhitekta i teoretičar Bogdan Bogdanović. Bogdanović je skicirao desetine kapitela koji kao ornamentarne detalje sadrže shematizirane predstave glave ovna. Bogdanovnićevo promišljanje o kapitelima govori o njihovom značaju kao značajnom umjetničkom mediju koji je posuđen iz arhitekture antičkog doba.
Kapitel se trenutno nalazi se u neposrednoj blizini Lederove fontane, Leda sa labudom, s desne strane ulaza u kompleks Panonskih jezera. Iako to službena dokumentacija ne potvrđuje mnogi stariji Tuzlaci se sjećaju da je prvobitna lokacija Kapitela (kojeg pogrešno nazivaju "Stećak”) bila na uzvišenju na kojem se sada nalazi spomen obilježje Slana banja na kojem su ukopani poginuli građani Tuzle na Kapiji 25. maja 1995. godine. Moguće je da je Kapitel izmješten u cilju uređenja spomen obilježja i dislociran bliže Lederovoj fontani. Ciglić se sjeća da u vrijeme postavljanja Kapitela na Banji nije bilo drugih spomenika, te da je predviđeno da se cijeli taj prostor ukrasi vajarskim djelima. Međutim, ubrzo nakon toga je odlučeno da se centar Aleje slobode locira od spomenika brigadama prema Trnovcu, tako da je Kapitel praktično ostao usamljen i zaboravljen, sve do kraja devedesetih godina prošlog stoljeća. Kapitel je prvobitno bio na postamentu čija je baza bila u formi kruga. Kasnije je Kapitel postavljen na niži i širi postament u obliku znaka X.
Na fotografiji datiranoj u juli 2010. godine vidljiva su oštećenja nastala usljed štetnog djelovanja deformacije terena, atmosferskih uticaja (snijeg, kiša, grad, magla), te širokog raspona temperaturnih razlika (-30 do + 40 stepeni Celzija), velike vlažnosti zraka, prisutnosti kiselih sastojaka u vazduhu i na kraju realne trajnosti materijala.Danas su na Kapitelu vidljivi tragovi oštećenja. Radi se o pukotinama na sastavnim dijelovima ploha, a što dodatno pogoršava njegovo stanje, jer ako se ne učini ništa na restauraciji i konzervaciji može doći do potpunog oštećenja. Osim tih "objektivnih oštećenja” postoji i ljudski faktor ili subjektivni faktor. Tu se prvenstveno misli na štetno djelovanje čovjeka koji nepravilnim ophođenjem prema spomenicima kulture može svjesno, ali i nesvjesno doprinijeti njegovom privremenom (djelomičnom) ili trajnom (potpunom) uništenju.
Vajar Ciglić je predlagao da se uz pravilno korištenje materijala za popravak oštećenih dijelova, uz koordinaciju neke od nadležnih ustanova na području grada Tuzle, izvrši popravak oštećenih dijelova. Njegovo prisustvo nije neophodno, jer su oštećeni dijelovi koji nemaju finu modelaciju.
Posebno pitanje prilikom istraživanja historijata ovog vajarskog djela, bilo je pitanje njegove datacije, autorstva, kao i trenutne nadležnosti o održavanju. Uvidom u literaturu, kao i mnogobrojnu dokumentaciju utvrđeno je da je Kapitelu posvećeno malo ili skoro nimalo pažnje. Jedini ko je pisao o Kapitelu bio je Dragiša Trifković u svom Vremeplovu. U tomu III "Tuzlanskog vremeplova” Trifković daje samo ime autora (Živorad Ciklić – netačno prezime; ispravno Ciglić), i naziv djela, Kapitel (iako ga autor naziva Spomenik Stara Tuzla). Greška u prezimenu vajara je tehničke prirode, jer su Dragiša Trifković i Živorad Ciglić bili u bliskim, može se reći prijateljskim odnosima (čak je i Kapitel izrađen na inicijativu Trifkovića) da bi Trifković mogao pogrešno navesti njegovo prezime. Živorad Ciglić (u biografiji) kao i Dragiša (u Vremeplovu) pišu da je Kapitel nastao 1962.godine. Međutim, u dnu plohe na Kapitelu koji prikazuje eksploataciju soli iz osmanskog perioda nalazi se potpis Ciglić Ž. i godina 1961. Prema tome, moguće je da je Kapitel nastao u ateljeu 1961. godine, da bi konačno tokom 1962. godine bio postavljen na šetalištu Slana banja.
Motivi sa Kapitela se danas koriste kao jedan od simbola grada Tuzle. Općinska služba je iskoristila motiv sa Kapitela na naslovnoj strani brošure "Vodič kroz službe općine Tuzla”. Zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Tuzlanskog kantona, također, je iskoristio motiv sa Kapitela, kao naslovnu stranu za Monografiju Tuzlanskog kantona koja se nalazi u tehničkoj pripremi za štampu.
Živorad Ciglić je ostavio trag u gradu Tuzli svojim umjetničkim angažmanom, koji je reprezentativno predstavljen u ovom vajarskom djelu. Kao veliki prijatelj i saradnik na izradi umjetničkih (likovnih i vajarskih) djela sarađivao je sa Memom Derviševićem, Perom Jelisićem, Dragišom Trifkovićem i dr. U Tuzli je živio i radio od 1960. do 1962. godine. Imao je dvije izložbe skulptura i skica u Tuzli (1961. i 1968. godine). Vajarsko djelo Kapitel je vrijedan spomenik historiji grada Tuzle, koji zaslužuje veću pažnju građana i nadležnih ustanova iz oblasti kulture. Potrebno je izvršiti restauraciju i konzervaciju djela, a na postamentu bi trebalo postaviti ime autora, godinu nastanka, kako bi posjetioci imali što tačniju predstavu o spomeniku koji se nalazi u mnoštvu drugih spomenika koji krase Slanu banju i grad Tuzlu.
Biografija:
Živorad Ciglić – Cigla
Vajarstvo učio u Splitu, studije završio u Beogradu. Autor je većeg broja javnih skulptura i spomenika u zemlji i inostranstvu. Radovi mu se nalaze u mnogim mestima bivše Jugoslavije, kao i u galerijama i privatnim zbirkama u raznim zemljama: Mađarskoj, Poljskoj, Češkoj, Nemačkoj, Holandiji, Engleskoj, Belgiji, Francuskoj, Grčkoj, Italiji, Americi, Kanadi... Radi u svim skulptorskim materijalima. Piše i objavljuje priče. Kratak pregled značajnijih dela: Spomenik Stara Tuzla, Tuzla 1962. Materijal: liveni kamen, Spomenik streljanim građanima, Svilajnac 1968. Materijal: beton – bakar, Crnogorsko oro, Podgorica 1970., Materijal: kovano gvožđe – bakar, Stari Beograd, Beograd, 1971, Materijal: Kovano gvožđe – bakar, Portreti Aleksa Nenadović, Ilija Birčanin, Valjevo, 1971. Materijal metal – mesing – bakar, Horoskop-reljefi, Beograd, 1972. Materijal: kamen, Dvoje u šetnji, Bosanski Brod 1971., Materijal: kovano gvožđe – bakar, Stevan Sinđelić, Niš, 1972. Materijal: kovano gvožđe – bakar, Gamzigradski motivi, Zaječar, 1973., Materijal : bojeni kamen, Spomenik Luj Braju, Pančevo, 1975. Materijal: liveni kamen, Spomenik Filipu Višnjiću, Pančevo, 1977., Materijal: kamen, Spomenik borcu, Trnovo, Bjeljina, 1979. Materijal: granit – bronza, Spomenik poginulima u I i II svetskom ratu, Kolubara, Radljevo, 1983., Materijal: granit – mermer – bronza – bakar Spomenik Pinkiju, Stara Pazova, 1987. Materijal : granit – bronza, Fontana " Kupačica" Zemun, 1989. Materijal, beli mermer, Kompozicija " Srne " Zemun, 1991.Materijal: beli mermer, Spomenik Stevanu Sremcu, Dobanovci, 1992. Materijal: mermer, Skulptura medveda Kopi, Kopaonik,1993.Materijal: mermer " plavi tok", Spomenik kukuruzu, Kruševac, 1998., Materijal: mermer " plavi tok " Spomenik Danilu II, Raška, 2002. Materijal: mermer " plavi tok", Kompozicija kolo, Restoran " Gurman", Materijal: kovano gvožđe – bakar, Spomenik " Sveti Sava "Bileća, 2006., Materijal: mermer "crveni Sirogojno", Fontana " Jutro " Beograd ITM, 2007.Materijal kamen – mermer Oko 40 portreta, bista u prostoru, raznih poznatih i nepoznatih ličnosti.
Literatura:
1. Projektni slobode, Zavod 1989.
2. Enciklopedija
3. Dragiša
4. Bogdan
5. Korespondencija godine.
