Tridesetogodišnji Anes Salkić iz mjesta Hranča nadomak Bratunca, skupa sa dvojicom braće, Ahmedinom i Adnanom, prije tri godine je započeo proizvodnju soka od jabuke. Vrijeme je kada se od poslova poput ovog mladi sve više udaljavaju stoga je njihova odluka samo u tom pogledu nešto drugačija. Puno rada je uloženo da se priroda u izvornom obliku pozicionira u svakodnevoj prehrani, no vrijedilo je. U međuvremenu je proširen asortiman proizvoda tako da su sada u ponudi slatki i kiseli pekmez i med.
- Ove godine smo nabavili sve neophodne mašine tako da u narednom periodu očekujem još bolju proizvodnju – kaže Anes za Tuzlarije napominjući da je za kvalitet soka najbitnije da su jabuke čiste, oprane i da nema truhlih.
- Potom slijedi upotreba mašine za mljevenje gdje se jabuke cijede, a sok ide u bure. Kasnije se upotrebljava pumpa koja ide u pasterizator gdje tempertura mora biti od 75 do 82 stepeni i ne smije preći ni stepen više. Potom sok ide direktno u flaše, stavljaju se čepovi i mora biti dobar vakum da ne bi flaše povukle zraka – pojašnjava Salkić.
Nakon tri godine borbe za plasman sokovi braće Salkić su se po prvi put našli na policama domaćih tržnih centara Bingo i Robot. Cijena jednog litra soka iznosi 4,60 KM i na policama je naglašeno da se radi o domaćem proizvodu.
- Obzirom da posao obavljamo samo nas trojica, a puno je toga za uraditi, vikendom nam dolazi familija kako bi nam pomogla pri proizvodnji. Na taj način angažujemo i povratnike kako bi uspjeli nešto zaraditi. Pored trgovinskih centara, svi zainteresovani mogu doći i na lice mjesta te direktno od nas kupiti proizvode. Kad se tad uvjere kako izgleda proizvodni proces vjerujem da će cijeniti prirodu u čaši još više – rekao je Anes za Tuzlarije.
Za proizvodnju Salkići koriste vlastite jabuke, ali se određena količina otkupljuje i od drugih proizvođača voća. U narednom periodu, ukoliko sve bude po planu, Salkići namjeravaju proširi proizvodnju.
Nedaleko od Hranče, u mjestu Buljim, i Nijaz Osmanović skupa sa suprugom proizvodi sokove od jabuke. Njegov voćnjak prostire se na tri dunuma zemlje i s obzirom da nema adekvatnog prostora za skladištenje jabuka, ove godine odlučio je da proizvode sok.
- Imam potreban pribor za mljevenje i cijeđenje jabuke. Nakon što ih sameljemo i ocijedimo, sok sipamo u bakreni kazan te ocjeđeni sok dovedemo do faze ključanja. Nakon toga skinemo pjenu i tako provrio sok sipamo u mlake flaše koje odmah zatvaramo i na taj način pasterizujemo prirodnim putem bez konzervansa. Planiramo još hiljadu litara da napravimo i očekujem da ću sve što proizvedem prodati, kaže Nijaz.
Prema podacima Vanjskotrgovinske komore BiH za prošlu godinu o izvozu i uvozu voća i povrća, iz naše zemlje, prije svega put Srbije, Italije, Nemačke i Hrvatske, najviše se izvoze maline, kupine i krastavci. Naši sagovornici iz podrinjskog kraja smatraju da prava "izvozna šansa" za BiH leži i u domaćim proizvodima od jabuke, koje su ove godine dobro rodile.
S.P.
Vlada Tuzlanskog kantona i Ministarstvo zdravstva Tuzlanskog kantona bit će generalni pokrovitelji Simpozija koji ima karakter međunarodnog stručno-naučnog skupa na kojem se prezentuju stručni i naučni radovi kako domaćih tako i inostranih stručnjaka.
Nakon završenih finalnih tunira u pionirskoj i kadetskoj konkurenciji na kojem su pioniri i kadeti OKK Sloboda odbranili titule prvaka, pred nama su polufinalni susreti u juniorskoj konkurenciji Lige mladih KSTK. Juniorska liga ove sezone imala je treći krug takmičenja u kojem su nastupale najbolje plasirane ekipe prve faze iz obje grupe
Cilj organizovanja susreta je u prvom redu edukacija, a potom i razmjena mišljenja i iskustava o različitim temama u oblasti neurologije. Tuzlanski neurološki susreti okupljaju eminentne stručnjake u oblasti neurologije iz zemalja u regiji i naravno veliki broj učesnika iz svih centara u BiH.
Tuzlarije su na netu od 2001. godine. Gotovo sve što je objavljivano sačuvano je u nekom obliku, stvorene su bogate arhive i tekstova i slika. Podaci iz rubrike "Vijesti iz Tuzle" prikupljaju se u bazi podataka od 2003. godine. Vjerujemo da će mnogim čitaocima biti zanimljivo da pogledaju šta je to u Tuzli bilo aktuelno na današnji dan deset petnaest godina ranije.
Kako sam ja divna i krasna, činim dobra djela, odem u šalter salu MUP-a da uzmem broj za muža, i kažem mu da dođe za jedno sat i po, tako sam procjenila. On dođe, njegov broj prošao, morao uzeti novi i čekao 2,5 sata. Kaže samo mu burek može pomoći da dođe sebi nakon pretrpljene psihološke boli. Ovo je stvarno gubljenje vremena, svo to “ganjanje papira”