TUZLARIJE - STARE SLIKE PRIČAJU

13.06.2008.
Stare slike pričaju
Nišani


U ovoj rubrici smo već pisali o stećcima, nadgrobnim spomenicima Bogumila koji su kao nijemi svjedoci vremena ostali do današnjih dana. I nišani, nadgrobni spomenici na mezarima rahmetlija svakako su dio bosanske tradicije.



Kroz vijekove oblik i veličina nišana su se mijenjali, a oni tradicionlni koji su u obliku ahmedija, turbana, fesa, i koji su na svoj način oslikavali umrlog, gotovo su nestali. Takvi se mogu vidjeti u dvorištima džamija i starim mezarjima. Vrlo interesantni nišani mogu se vidjeti u Gornjoj Tuzli, koji pored karakterističnog oblika sa strane imaju uklesanu sablju.



Onome ko nije emotivno vezan za ukopanog nišani mogu biti veoma interesantni, i sa aspekta umjetnosti oblikovanja kamena i kao dah prošlosti sačuvan do današnjih dana. Za petak veče i nije neka tema, ali mora se o svemu pomalo da zadovoljimo razne ukuse. Inače, kažu da je slika mezarja i grobalja slika nas samih. Za veliki nered u Bosni postoji čak i izreka da je kao „tursko groblje“ što neki opravdavaju činjenicim da muslimani ne pridaju veliki značaj mjestu vječnog počivališta nego sjećanjima na osobe koje su im nešto značile, praveći u spomen na njih hair česme, ćuprije, puteve i druge korisne objekte. Zato i ne čudi da su Turci, od svih osvajaća Bosne, poznati i kao veliki i dobri graditelji dok su drugi rušili i palili.



Ma slici je staro mezarje u Vršanima. Vršani su pravi bosanski biser u kojem se mogu vidjeti ostaci kuća, njih oko petnaest, od koje su neke prije pet vijekova bile dio tada velike čaršije u kojoj su živjeli učeni ljudi i familije Jahić, Ramić, Dedić i Rahmanović.



Uz temu o nišanima evo i slike kuće iz Vršana koji već dugo vremena predstavljaju svojevremeno groblje stare Bosne, zapuštenog nasljeđa koje će vremenom skroz propasti ako se ne pobrinemo da se to ne desi.

S.M.