TUZLARIJE - STARE SLIKE PRIČAJU

05.09.2008.
Nova slika za staru priču
Tuzlanske lepine


Za danas nemamo staru sliku nego jednu vrlo svježu sliku lepina iz Kabilove pekare.



Lepina, jednostavno pecivo, divnog ukusa i neodoljivog mirisa, već decenijama se na potpuno isti način pravi u tuzlanskim pekarama. Ramazan je, a kada je mjesec posta nezaobilazne su i ramazanke.

Da li postoji iko ko ne voli lepine, i onaj miris tek ispečene ramazanke? Lepine su povezale generacije, polove, vjere i nacije, jer ih vole svi bez obzira na često nametnute podjele. Nekada nije bilo tako puno pekara kao sada, u redu se čekalo prije iftara. Obično su djeca čekala dok nene ili roditelji kod kuće čekaju da se upale kandilji. Djeca bi išla u grupama do najbliže pekare, čekala, pa ih onda često vruće do kuće i jela, i tako cijeli mjesec.

Sada su se vremena promijenila ali i dalje se čekaju lepine ispred omiljenih pekara, a neki ih kupuju i u najbližoj prodavnici. Za lepine koje se peku u Tuzli možemo komotno reči da su „tuzlanske“ jer svaki grad ima specifičnost svojih lepina. Kao što Sarajlije imaju somun mi imamo našu lepinu koju neki možda upravo sada jedu, a neke će ove slike podsjetiti na njih. Možda se neko i sjeti neke priče vezane za lepine. Prolazak pored Hukićeve pekare je znao biti riskantan kada one motke izbace do pola ulice pa koga udare.

S.M.