TUZLARIJE - STARE SLIKE PRIČAJU

01.12.2010.
Sjećanje čitaoca na šezdeset i neku


Dobili smo mail iz dalekog, i kako naš čitalac kaže, prohladnog Toronta. Davno je odselio iz Tuzle, još 1967. godine ali ga je jedna slika, nedavno objavljena na Tuzlarijama, podsjetila na vrijeme koje je proživio u Tuzli. Evo njegovog sjećanja:


Iako odavno ne živim u Tuzli svakodnevno posjećujem Tuzlarije iz znatiželje šta se dešava u gradu u kojem sam proveo četrdesetak najljepših godina svog života. Od posljednjeg rata Tuzlu sam posjetio 3 puta (2000., 2002. i 2007. godine) i svaki put vidio kako se grad mijenja, u nečemu na bolje, a bogme u nečemu i na gore. No ne bih sad o tome.



Na ovo pismo me ponukala fotografija "advokatske ulice" iz servisnih od 27.11.2010. Baš u toj ulici sam odrastao, išao u obližnju osnovnu školu, poznavao sve stanare tih četverostanki, i sa većinom bio bliski prijatelj. Sjećanja su počela navirati i odlučih da se sjetim sve "raje" koja je tu nekad živjela, a i onih finih i uglednih tuzlanskih porodica iz Ulice Petra Kočića, kako se tad zvala. Pa da pođemo redom.



U prvoj zgradi, na početku, gledano od zatvora zivjeli su profesori tuzlanske Gimnazije Banjanini i njihovi sinovi Božo i ?, preko puta njih kasnije pjevač Terusa, Besim Smajlović, ispod njih porodica prosvjetnih radnika Kušljugić i njihovi sinovi Mirza i ?. Preko puta profesor predvojničke u Gimnaziji Dušan Bosnić (Bošnjo) sa čijim sam sinom Bobijem bio veliki prijatelj.



Na suprotnoj strani je bila "vojna" zgrada u kojoj je živio gospodin doktor Kuzmin, dalje niz ulicu u pravcu suda pomenut ću književnika Derviša Sušića i njegovu porodicu, a pri kraju ulice živjela su dva čovjeka kojih na žalost više nema među živima, a otišli su u vrlo kratkom periodu, jedan za drugim, dva moja velika prijatelja, Nebojša Savić, iz Kompasa i Nenad Mišić, farmaceut, kum i prijatelj iz djetinjstva.



Sa svim tim ljudima i njihovim porodicama sam se poznavao, s mnogima družio, a sa svima uvijek pozdravljao i razmijenio po koju riječ iako smo ponekad bili u žurbi. U sredini ulice bila je stanica Milicije gdje je radio čuveni milicioner Milenko, koga smo mi djeca od milja zvali Herkules, jer je stvarno bio zgodan i atletski građen. Volio je djecu, ali smo uvijek bili pomalo u strahu od njegovog snažnog stiska ruke ili kad bi nas onako iz milja uštinuo za obraz.



Na početku ulice bila je jedna zgrada (pripadala je ulici Đure Đakovića) u koju je navraćao karikaturista Hasan Fazlić. Razlog posjeta bila je djevojka Buba, kasnije njegova supruga. Kad sam se već dotakao bliže okoline ne traba zaboraviti da je nekolko zgrada niže, prema ondasnjem SUP-u, živio Mirza Delibašić, čije ime danas nosi ta ulica. Bilo je tu još dosta ljudi koje sam poznavao a čija imena sam zaboravio, obzirom da sam iz tog kraja odselio 1967.

Eto toliko o ovoj ulici i njenim stanovnicima iz perioda šezdesetih godina prošlog vijeka. Ukoliko smatrate da bi ovo moglo biti interesantno i za ostale čitatelje Tuzlarija slobodno editujte i objavite u rubrici Vremeplov ili ako imate neku fotografiju iz šezdesetih, onda pod stare slike pričaju.

Pozdrav iz prohladnog Toronta.