TUZLARIJE - STARE SLIKE PRIČAJU

07.02.2006.
Otvaranje ˝Tuzlanke˝
Sjećam se kada se otvorila robna kuća Tuzlanka. Već smo imali robnu kuću Bulevar, Elmu na Sonom trgu, bila je i Dječija robna kuća, pa nekih prodavica ali Tuzlanka, Tuzlanka je bila nešto što stvarno treba doći vidjeti.





Vrata koja se otvaraju sama, u gradu nisu bila ništa novo, ali pokretne stepenice? E, toga nije bilo, bile su to mislim prve pokretne stepenice u Tuzli. Na dan otvaranja toliko je svijet navalio da uđe da se stvarno dugo čekalo da na vozanje stepenicama. Moralo se paziti da se ne stane na "crtu" jer, pričali su tada, da ako između stepenica "uleti" tanka peta ženskih cipela ili kraj kaputa, neće se niko dobro provesti.

Na svakom spratu bile su kamere i monitori, a ispod monitora okupio se narod pa samo govori evo mene, evo mene. U prizemlju, odmah od ulaza desno, bio je jedan dio sa slatkišima a u produžetku prodavale se kape i šeširi, pa igračke, knjižara, na spratu muzički instrumeni i ploče. Na policama LP ploče, trebale su za te ploče rafe od pola metra da može stati tadašnji nosač zvuka :), odvojeno strani i domaći hitovi. Zatim, tepisi, zavjese, namještaj, konfekcija, dio s konfekcijom imao je posebno odvojeni dio za učenicke teget plave kecelje, pa tehnička roba, ma bilo je tu svega i svačega.

Nakon Tuzlanke napravilo se i otvorilo mnogo šta ali ništa ne bi tako veliko, tako nešto nesvakidašnje kao Tuzlanka, bar u očima onih koju su tada imali malo više od deset godina. I nigdje više ne bi da s vrata neki vjetar puhne čim se otvore :) možda je to bilo nešto pokvareno ali da je jedno vrijeme nešto puhalo po glavi kada se ulazi jeste.

Otvaranjem "Tuzlanke" se pojaviše i jezičke zavrzalme i rasprave je li se nešto kupilo u Tuzlanki ili Tuzlanci pa su se s puno muke neki ubjeđivali da ni za živu glavu više ne kažu "u Tuzlanci". Dobra je bila ta robna kuća nazvana po ženi iz Tuzle Tuzlanki :).

Priredio(la): S.M.