TUZLARIJE - STARE SLIKE PRIČAJU

11.03.2012.
Sjećanje na ratna djetinjstva
Dječije pozorište ˝Neboder˝ iz 1992. godine


U zimskim mjesecima ratne 1992. godine u jednom od neboderskih skloništa u Rudarskoj ulici u Tuzli, glumac Zoran Tešić i pisac Fatmir Alispahić pokrenuli su Dječije pozorište „Neboder“, s namjerom da mališanima ublaže ratne traume i da ih zabave kroz rad u dramskoj sekciji. Rezultat je bio mjuzikl „Lift zvani čežnja“ koji je napisao Fatmir Alispahić, u kome je u formi spratova nebodera obrađeno jedanaest ratnih priča, sa jedanaest songova, gdje mališani glume svoje roditelje i komšije, i šale se na račun neobičnih situacija koje je donio život u ratnim uslovima. Songove je komponovao i skečeve režirao Zoran Tešić.

Nakon premijere koja je održana 30. decembra 1992. za predstavu se pročulo u komšiluku, pa su reprize rezultirale interesovanjem u cijelom gradu, tako da je već krajem januara predstava „Lift zvani čežnja“ izvođena u podzemnim prostorijama Hotela „Tuzla“, gdje je tada zbog sigurnosnih razloga radilo i Narodno pozorište Tuzla.



Ovaj snimak TVTZ, od 31. januara 1993., jedinstveno je podsjećanje na ratni doprinos tuzlanskih mališana kulturnom životu Tuzle u vremenima kada su po Tuzli padale granate, kada se stanovalo u skloništima, a u stanove se ulazilo samo nabrzinu, kada se živjelo i životu radovalo tek sa nekoliko prehrambenih artikala, a kada je duh bio snažniji od opće neizvijesnosti koja je okruživala tuzlanska djetinjstva.

Mališani koji su 1992. nastupali u ovoj predstavi danas su zreli ljudi, a njihovu borbu protiv ratne depresije, za vedrinu i pobjedu duha nad ništavilom – treba pamtiti i cijeniti kao istinsko herojstvo.

F.A.
http://youtu.be/WDwxyy0rnzM