TUZLARIJE - STARE SLIKE PRIČAJU

03.05.2013.
Stare slike pričaju
˝SMAK˝ u Tuzli 1975. i 1977. godine


Kragujevački SMAK je održao dva nastupa u Tuzli. Prvi 16.1.1976. u Studentskom centru, a drugi u Domu "Moša Pijade" 5.10.1977.

Dolazak grupe SMAK u Tuzlu 1976. godine je najavljen jednostavnim plakatama crveno-crno-bijele boje. Jedna, i danas sačuvana, je skinuta sa drvene ograde pored ETŠC na Slatini.


U hladno i tmurno veče 16.1.1976. ispred Studentskog centra čekao je narod da dođe SMAK. Prvi album grupe SMAK se vrtio ponegdje na gramofonima, a jedino prepoznatljivo iz toga doba je bio Ulazak u harem. Nastup je kasnio. Sastav je dolazio sa dva auta. Jedan sa opremom je stigao na vrijeme, i pjevač Boris s njima. Drugi auto je došao nakon skoro sat vremena. Izašao Točak sa tamnim, velikim šeširom na glavi, i iz auta pravo na vrata Studentskog centra.

U ruci kofer, u koferu gitara - ona uglasta ručno pravljena - druge gitare nije bilo na nastupu. Ko se ne sjeća uglaste gitare neka pogleda fotografije na unutrašnjoj strani albuma RM Točak iz 1976. godine. Onda je narod "pušten" u salu.



Karte se kupovale u prolazu od ulaznih vrata do sale Studentskog centra. Nije bilo predgrupe, krenula svirka uz dobar zvuk i vrlo skromne svjetlosne efekte. Bina u Studentskom taman za SMAK, nema ograde a može se doći na metar od Točka. Mnogo kasnije sam prepoznavao Biske koje su svirali, ali u ta doba - jedino mi važno bilo da čujem Ulazak u harem. Svirali su bez pauze, a za kraj nastupa ostavili Ulazak u harem.


Tih nekoliko minuta je držalo povišen pritisak u glavi. Završetak, paljenje svjetla u Studentskom centru i razlaz. Meni lijepo. Tokom nastupa Točak nije progovorio ni riječ. Boris je bio zadužen za rijetke najave. Sala Centra je bila puna naroda, a večinu sam prepoznavao sa subotno-nedeljnih igranki u Studentskom centru gdje su svirali Putokaz, Kamena so, Ivičnjak, a čini mi se ponekad i Sonori i Terusi. Možda zato je nastup imao karakter "igranke", više nego klasičnog koncerta.


Prvi album grupe SMAK sam kupio nakon koncerta u knjižari na Korzu - a eto od prije par dana nestala i knjižara na Korzu. Par dana kasnije Miralem Omerčić me iznenadio informacijom da ima singlicu Ulazak u harem, ali onu što je na A strani Sto ptica (SUZI izdanje). Kako sam ukr´o singlicu, ne sjećam se, ali je i danas u mojoj kolekciji.

Od nastupa u Studentskom centru je prošlo dosta mjeseci, a u izlogu knjižare na Slatini pojavi se album RM Točak. Nisam ni čuo da Točak nešto "sprema". Obradovan kupim album, a teta u knjižari mi pokaza reklamu - poster za album. Poster je našao svoje mjesto na zidu male sobe u Miladijama. Ponekad se u društvu "potezalo" pitanje zašto tetovaža na ruci na omotu albuma ne predstavlja tetovažu koju Točak ima na svojoj ruci. Ostalo je neko ubjeđenje da je omot ploče umjetničko viđenje Radeta Mudrinića - Čupija, a da se Točak nije puno bunio - barem tako piše na unutrašnjoj strani omota ploče. Tokom 1976. godine na trafikama se pojavio LADIN Poster br. 15 grupe SMAK, štampan u novembru 1975. godine - velika slika sa koncerta, i nekoliko manjih slika Točka i SMAKa.



Turneja promocije albuma Crna dama je počela u Beogradu u Hali Pionir 8.9.1977, a u Tuzli su svirali 5.10.1977. Koncerta je najavljivan kao važan muzički događaj tog vremena. Dom "Moša Pijade", danas Bosanski Kulturni Centar, je bio popunjen. Karte su se kupovale u Domu, na dan koncerta i dan ranije, a u ponudi su bili posteri Crne dame i razgledince sa slikom članova SMAKa.



Svirala je predgrupa, dobra, čini mi se Vatra iz Kragujevca. SMAK je svirao bez pauze, rutinski, ali pobjednički. Pored pjesama sa albuma Crne dame, svirali su ponešto sa prvog albuma, sve sa duplog singla, El dumo, i Ulazak u harem. Ne sječam se da je bio bis. Koncert je zadovoljio znatiželju, i potvrdio vrijednosti SMAKa, ali i početak zaokreta ka komercijalizaciji. Završetak koncerta bez velikih uzbuđenja, paljenje svjetla u sali i razlaz. Te 1977. godine su svirali bukvalno svaki dan uzastopno u gradovima bivše Jugoslavije, što se na neki način moglo osjetiti na koncertu u Tuzli.

Tihomir Knežiček