TUZLARIJE - STARE SLIKE PRIČAJU

17.12.2015.
Priča o jednoj fotografiji
Piše: Sinan Alić


U petak, 11. decembra 2015., prilikom predstavljanja knjige "Dominantna i neželjena elita", čiji je autor istaknuta srpska istoričarka Latinka Perović, poklonio sam gospođi Perović jednu zanimljivu fotografiju. Pokazao sam je i prisutnima u Međunarodnoj galeriji portreta, a sada, zbog šire javnosti, hoću da ponovim, sa puno više detalja, priču o toj fotografiji.

Tuzlarije


Negdje u novembru čuo sam se sa našim sugrađaninom Seadom Babovićom. Raspitali smo se za zdravlje i trenutne aktivnosti. Rekao sam gospodinu Baboviću da radim na pripremi predstavljanja knjige Latinke Perović u Tuzli. On mi je tada reako da ima jednu staru fotografiju na kojoj se nalazi gospođa Perović. Odlično, pomislio sam, kopiraćemo fotografiju i pokloniti je Latinki Perović kada dođe u Tuzlu.

Neposredno pred njen dolazak dobio sam od Seada Babovića fotografiju. Format – kao veča poštanska marka. Na njoj su se jedva prepoznavali likove četri djevojke, a Babović mi je objasnio da je on autor fotografije. Kao učenik trećeg razreda srednje škole, imao je neki fotoaparat koji je škljocnuo sada već daleke 1953. godine na feribotu koji je članove jugoslovenske omladinske delegacije prebacivao u Dansku na neki susret koji se održavao u Kopenhagenu.

Identifikacija likova na fotografiji je bila gotovo nemoguća. Izvršili smo njeno skeniranje i povećavanje do formata koji nije ugrožavao identifikaciju. Dobili smo fotografiju formata dopisnice i na njoj smo lako prepoznali Latinku Perović (prva sa lijeva). Uramili smo fotografiju, potpisali je, a na poleđni sam napisao: „Neka vas ova fotografija podsjeća na tuzlansko druženje 11. decembra 2015.“ Tako smo iznenadili gospođu Perović te večeri prilikom predstavljanja njene knjige.

Zanimljivo, da kada smo sjedali za sto Latnika je prvo dohvatila uokvirenu fotografiju koja je uramljena bila na stolu. U šali sam joj rekao:

- Molim Vas, Latinka, nemojte nam otkrivati iznenađenje.

Nije shvatila o čemu je riječ i fotografiju je vratila na mjesto. Prije nego što ću je pokloniti Latinki i pokazati publici, pokazao sam fotografiju gospođi Dubravki Stojanović. Samo je kratko odgovorila:

- Jao, baš fino, obradovaćete je.

Sutradan, dok smo u mom stanu ispijali oproštajnu kafu sa poznatom srpskom istoričarkom dr Dubravkom Stojanović i nekadašnjim ambasadorom Republike Srbije u BiH, a sada u ulozi izdavača knjige, DOMINANTNA I NEŽELJENA ELITA, Grujicom Spasovićem, Latinka se sjetila tog događaja „uhvaćenog“ na fotosu. Ispričala nam je da je riječ o prvom izlasku jugoslovenske omladine na međunarodnu pozornicu, a ona je bila vođa puta. Čak se i sjetila braon kostima kojeg je imala na sebi kada je fotografija nastala.

-Sinane, hvala ti na prijatnom iznenađenju.
Mislim da je ovo sada najstarija među mojim fotografijama, kojih i nemam baš mnogo. Molim te prenesi velike pozdrave tom gospodina koji nas je fotografisao.
Saed Babović mi je svjedok da sam Latinkinu molbu ispunio.