TUZLARIJE - STARE SLIKE PRIČAJU

04.05.2007.
Stare slike pričaju
Anto Olovka


U Frontu Slobode, jedno vrijeme na zadnjoj stranici bila je rubrika „Galerija tuzlanskih likova“, pisao ju je Mirza Mukić. Likovi koje je opisao nisu više među živima. Ovaj put opisan je Anto Olovka, mnogi ga i sada spominju. Šlampavi, krkati, kratkih nogavica, nemarni, svi su oni Anto Olovka.

Anto Olovka

"Kad je umro, na posmrtnici je pisalo - Anto Mekić zv. Olovka. Na sahrani su bili njegov brat, pop i još dvoje troje ljudi. A, znala ga je cijela Tuzla, sa širom okolinom, koja ga je ponekad surovo maltretirala i zlostavljala, zbog čega bi Anto Olovka znao baš pobjesniti. Inače, je bio miran i potpuno bezopasan gradski lero, poznat po prodaji igala i sitne galanterije, ispod nabavne cijene. Prodavao je Front slobode i druge novine, ali zašto je zbog toga ponekad išao u Beograd nije se znalo. Bio je originalan po reklamnim sloganima koje je izvikivao, poput onog - Uboooo čojk ženuuuuuuuuu!

Oblačio se donatorski - jednom za cijelu sezonu, ali nikada nije našao dovoljno duge nogavice za svoju krakatu konstrukciju. Kad bi u Tuzlu stizao neki politički guzonja onog vremena, Antu je policija sklanjala s ceste, da ne bi nešto ružno lan´o. Smrt ga je sa ulica sklonila za sva vremena, ali ne i iz uspomena ovog grada i njegovih ljudi. Neka mu je vječna slava!"


S.M.

Priredio(la): S.M.