TUZLANKE I TUZLACI

11.05.2005.
Aleksa i Nenad Marković
Aleksa Marković je rođen u Tuzli 5.oktobra 1969.godine u osmočlanoj porodici oca Marka i majke Veronike. Završio je srednju medicinsku školu, smjer mašinski tehničar.

Igrao je fudbal u FK ˝Sloboda˝ Tuzla. Skupljao je razne značke, dječiju literaturu (male novine i druge crtane romane˝, fotografije poznatih fudbalera, glumaca, pisaca i državnika).

Želio je da bude mašinski inžinjer. Prije rata živio je sa roditeljima u Tuzli, na Sjenjaku. Bio je zaposlen u privatnom preduzeću ˝Keti˝ iz Banja Luke.

U oslobodilačku borbu se uključio 21.juna 1992. godine u okviru III lake brigade. Borio se na majevičkim i brčanskim ratištima. 10.oktobra 1992. godine poginuo je na majevičkom ratištu.

Hvala Aleksa!

Veronika i Marko Marković izgubili su u ratu i drugog sina Nenada Markovića.


Nenad Marković
Nenad Marković (plavi čuperak)
Nestašne plave dječačke oči i plavi čuperak majka Veronika uvijek će nositi sa sobom. Bio je njena ikona, zakletva, njen dijamant, njezin mezimac kojem nikad nije dopustila da odraste. Mogao je Nešo imati 19 godina i izrasti u velikog momčinu, ali u majčinim očima ostao je samo dječakom koji ni zaspati nije mogao bez njenog pogleda i toplog milovanja po kosi. Nešo je imao starijeg brata Acu. Kada je Aco kao pripadnik armije BiH u oktobru 1992 poginuo na Majevici Nešo se odjednom povukao u sebe. Napustio je školu, i nikoga ga više nije mogao nagovoriti da nastavi školovanje. Jednostavno bi rekao: Eto Aco je zavrsio školu pa šta mu vrijedi. Kao da je slutio da bi se i njemu slično moglo desiti. Bratovom smrću nestalo je osmijeha na Nešinom licu nestalo je dijela Neše.

25.05.1995.godine (tuzlanska kapija)
Kritičnog dana Nešu su roditelji posljednji put vidjeli ujutro. Majka je rano izašla iz kuće a otac je otišao u baštu. Zna se samo da se Nešo tokom dana vratio kući i predveče s društvom krenuo na utakmicu u Mejdan. Na Korzo nikada nije išao, a te večeri je vođen sudbinom po prvi put svratio nakon utakmice. Od granate zadobio je teške rane u stomaku i sve do operacije u bolnici znao je za sebe. Adnanu Piriću, koji je bio sa njim, amputirana je lijeva noga. Nešo je sahranjen na groblju na Gradini pored brata Alekse zvanog Aco...tako su željeli roditelji

Priredio(la): Tuzlarije