TUZLANKE I TUZLACI

20.01.2006.
Zora i Rudo Krajtmajer


Starijim Tuzlacima još su u sjećanju Zora i Rudo Krajtmajer. Ovo je dvoje desetljećima njihovim sugradjanima bilo primjerom za ljubav, odanost i požrtvanost prema porodici. Oni su, kako se to obično kaže, na najbolji životni put izveli sedmoro svoje djece.

Iako preskromnih materijalnih mogućnosti roditelji Krajtmajer svim kćerima i sinovima dali su fakultetsko obrazovanje. Tako su Gordana, Ljerka, Zoran, Grado, Vinko, Srećo i Tiho diplomirani inžinjeri arhitekture i profesori (jedan i univerzitetski na Univerzitetu u Sarajevu), te su u svojim radnim i životnim sredinama stekli zavidne reputacije. Danas su mladji Krajtmajeri i sami u sredovječnoj životnoj dobi, žive manje i više udaljeni od Tuzle ali njihova emotivna veza sa zavičajem nikada nije bila upitna.

Svi rado “svraćaju” u rodni grad, a nezaobilazno su u njemu prisutni kad su posrijedi obiteljski jubileji, posebice na dan katoličkog blagdana Svih svetih da bi odali poštovanje pokojnim roditeljima.

Da se, kojim slučajem, nekada neko u Tuzli dosjetio dodjeljivati općinsko-gradske nagrade i naj-roditeljima (nikada nije kasno!!!) ova, sasvim sigurno ne bi zaobišla Zoru i Rudu Krajtmajer. U nju bi barem malo bila pretočena sva ona briga koja se svakodnevno nadnosila na devetočlanu obitelj, sa drugog (najgornjeg) sprata jos postojeće i “drčne” kuće s početka Klosterske ulice. Sve njih prehraniti, odjenuti, obući, osigurati im školske i druge potrebe uistinu nije bilo lako i jednostavno. Svemu tome bila je podredjena tek jedna plaća bankarskog činovnika Rude (Zora je imala pune ruke posla oko kućanskih obaveza).

Roditeljima Krajtmajer ipak je polazilo za rukom organizirati svakidašnji život njihovog “klana” pa još i kuću ispuniti smijehom, radošću, zadovoljstvom i glazbom. Samo je uzgredna napomena da su svi Krajtmajeri glazbeno izuzetno obdareni i, osim ponečeg drugog, još su i po tome prepoznatljivi.

I ovaj kraći zapis o Zori i Rudi Krajtmajer tek je još jedno potsjećanje na naše sugradjane kojima, makar i sa zakašnjenjem, pripada javno priznanje za – roditeljstvo!

Ivica Nosić, Stuttgart, 18.1.2006g.

Priredio(la): S.M.