TUZLANKE I TUZLACI

19.05.2007.
Dženana Huseinagić
Muzika je čarobno sredstvo magije


Mnogi su Dženanu Huseinagić prvi put čuli na otvaranju Sojeničkog naselja. Pjevajući obrađenu sevdalinku ˝Donju Tuzlu opasala guja˝, oduševila je publiku svojim nastupom. Nakon te pjesme, uz podršku Općine Tuzla, urađen je i spot za pomenutu pjesmu ali posebne medijske eksponiranosti mlade Tuzlanke nije bilo. Zrelost njenog glasa rezultat je godina rada, truda i školovanja u Srednjoj muzičkoj školi. Osamnaestogodišnja Dženana, svestrana je djevojka, osim klasične muzike voli i klasike svjetske književnosti. Čita Krležu, Dostojevskog, Hesea i druge, filozofa Frojda, stigne igrati tenis kojeg je nekada i trenirala. Svakodnevno pohađanje nastave u dvije srednje škole, oduzimalo joj je dosta vremena te misli da će joj sada, nakon maturiranja, biti puno lakše da radi sve što nije stizala.

Reci nam ko je u stvari Dženana Huseinagić?

Ja je teška riječ! Ja se samo trudim ne biti lažnjak svog vremena i to je zapravo ono što „ja“ treba da znači; ne kriti pravi identitet.

Koju školu pohađas, kako i kada si počela sa solo pjevanjem?

Upravo sam završila gimnaziju „Meša Selimović“, ostala je još eksterna matura. U Muzičkoj, idem na časove pjevanja i klavira i spremam diplomski koncert. Krajem maja ili početkom juna planiram javno diplomirati.

Kako si se opredjelila za solo pjevanje?

Prije nego što sam upisla dvije srednje skole pohađala sam i osnovnu muzičku školu, gdje sam svirala klavir. Uvijek sam voljela muziku i pronalazila se u njoj. Solo pjevanje sam odabrala spontano, najviše zato sto nisam vidjela sebe kao vrsnu pijanisticu, a imala sam želju da nastavim s muzikom. Svi su mi govorili da imam lijep glas, pa sam tako odlučila da se u srednjoj školi okušam u profesionalnom pjevanju.

Vjerovatno će tvoj glas uticati na opredjeljenje za budući životni poziv, da li namjeravaš i dalje školovati glas ili ćeš se baviti nekim drugim stvarima?

Planiram svoj glas i pjevanje profesionalno usavršiti na Muzičkoj akademiji. Mislim da je to najbolji poziv za mene. Baviti se solo pjevanjem je
specifično, jer pored muzičkog talenta (sluh i muzikalnost) potrebno je
imati i glas. Kada kažemo ˝glas˝ laički se misli samo na boju glasa i nešto što je ˝Bogom dato˝, međutim taj pojam je mnogo opširniji, naime obuhvata i
opseg, jačinu, te mnogo drugih prirodnih predispozicija.

Osim pjevanja šta te još zanima, čime se baviš u slobodno vrijeme, da li uspijevaš uskladiti sve obaveze?

Pored dvije škole, koje sam uspješno privela kraju, rekreativno se bavim
tenisom, kako bih ostala u psiho - fizičkoj formi, budući da za pjevanje
treba potpora svih mišića tijela, kao i savršena koncentracija i duševni
mir. Knjiški sam moljac pa svaki slobodan trenutak koristim da pročitam
neku knjigu. Već sada imam zavidnu kolekciju knjiga, kako profesionalnih
tako i drugih. Zanimam se i za filozofiju i psihologiju. Čitanjem proširujem
svoje vidike.
Da li imaš podršku roditelja?



Naravno, roditelji me maksimalno podržavaju i to mi mnogo znači.

Kako je došlo do saradnje sa tuzlanskom grupom ˝SO˝?

Bilo je dosta neočekivano i spontano. Sa prof. Dženanom Jusufovićem sam
prvi put sarađivala u 2. razredu kada sam se pripremala za takmičenje. Njemu se već tada svidjelo moje pjevanje i glas. Po završetku takmičenja i te školske godine, on me pozvao i pitao da li bih ja pjevala sevdalinku koju bi aranžirali on i prof. Dragan Divjak, na otvaranju Sojeničkog naselja. Ja sam pristala i ta sevdalinka je bila ključna za našu saradnju.

Kasnije je došlo snimanje, spot, i naravno podrška Općine i načelnika Jasmina Imamovića.

Da li misliš da će izvođenje sevdalinki na tvoj način, približiti široj publici i operu i sevdalinku?

Ja se iskreno nadam da hoće. Sevdalnka je ovdje već ukorijenjena, međutim ljudi imaju predrasude o operi, izvođenju operskih arija i solo pjesama, pa
i o samim solo pjevačima. Ljudima se opera treba približiti kako bi se
otklonila ta averzija prema klasičnoj muzici uopće. Kulturna nadogradnja je
nešto na čemu stalno treba insistirati.

Koji su tvoji muzički uzori? Ko te sada vodi, u čijoj si klasi?

Sada sam u klasi prof. Teskeredžić Lejle. Sarađujem i sa prof. Radmilom
Bakočević. Ona je voljna da me primi u svoju klasu na akadamiji, što meni
mnogo znači. Svjetsko je operno ime i sarađivati s njom je čast.
Uzore nemam, jer svaki pjevač daje svoj doprinos muzici, načinu izvođenja
isl. Naravno, slušam operske dive i velikane, pa i na taj način učim. Divim
se glasu Natalie Dessay. Po mojim kriterijima ona je nešto najbolje što se
pojavilo u Evropi i svijetu uopće, na polju klasične muzike.

Kakva je budućnost opere u BiH, kakve su mogućnosti za školovanje, ili češ ići van naših granica?

Situacija u BiH je teška kada je kultura u pitanju. Mi smo zemlja koja
je izašla iz rata. Sada je teško vratiti staru slavu. Ipak ja verujem u
kulturni napredak. Nadam se da nećemo zaboraviti smisao muzike. Muzika je u
predhistorijskim vremenima bila čarobno sredstvo, jedno od starih i
legitimnih sredstava magije. Počinjući sa ritmom, ona je bila moćno i
oprobano sredstvo da se množina i veliki broj ljudi podjednako naštimaju, da
se njihov dah, kucanje srca i duševno stanje dovedu u isti takt, da se ljudi
ohrabre na prizivanje i istjerivanje vječitih sila, na igru, takmičenje,
svetu radnju. Mislim da trebamo čisto i pravilno vidjeti sliku kulture čiji
smo nasljednici. Kada je svijet u miru i harmoniji, kada ljudi streme višim
ciljevima, tada se muzika može dovršiti. Muzika nastaje iz ravnoteže. Države
u rasulu i ljudi zreli za propast nemaju muziku u pravom smislu te riječi.
Muzika jednog dobro uređenog doba je smirena i vesela, a vlada ujednačena.
Takva je klasična muzika i ona našoj državi treba kao melem.
Zanimlji su tvoji pokreti rukom dok pjevaš, kao da ˝osluškuješ˝ nešto iz
stomaka, da li možeš onima koji se ne razumiju u tehniku pjevanja objasniti o čemu se radi?


Zapravo, i „osluškujem“! Razlozi su tehnički, naime ja rukama ispred sebe, blago naslonjenim na stomak, osluškujem rad dijafragme, kontrolišem dah i apođo.


Svojom vitkom figurom razbijaš famu da operske arije mogu izvoditi
korpulentne osobe. Da li postoji neki način za održavanje, poboljšanje glasa
ili je u pitanju čisti telenat?


U pjevanju debljina ne predstavlja neki faktor. Jedan uspješan solo pjevač
mora biti pokretljiv, „lagan“, mora stalno „razgovarati“ sa publikom,
održavati kontakt, osjetiti energiju koja kruži. Glavni faktor u
pjevanju jeste onaj prirodni, ali pored toga ima još mnogo rada. Prvo se
moraju savladati osnovi tehnike, koja nije ni malo lagana i jednostavna.
Tehnika pjevanja zahtjeva stalnu napetost, koncentrisanost, spretnost, ali
opet ne grčevitost. Kada sam tek počela učiti tehniku, moji mišići nisu bili
dovoljno razrađeni i čvrsti, pa dva mjeseca nisam mogla normalno jesti i
smijati se, toliko su bili ˝upaljeni˝. Glas se održava u kondiciji,
zagrijava se itd. Područje vokalne tehnike i pjevanja je jako opsežno i
teško, solo pjevač svoj instrument (glas) ne vidi, tako da se sve bazira na
subjektivnom percepciranju.

Na glas utiču sve promjene u organizmu. To se odnosi i na hranu koju
unosimo, aktivnosti kojima se bavimo. Glas se umara, odmara, oštećuje. Na
žalost neke povrede je nemoguće zaliječiti, zato glas treba posebnu njegu.
Nije proporučljivo piti gazirano, alkohol, pušiti, jesti previše začinjenu
hranu. Koliko će sve to jedan solo pjevač poštovati, zavisi od njegove
profesionalnosti i njegovih želja, dakle, onoga što on hoće da napravi od
svog glasa, pjevanja i karijere uopšte. Glas je jako osjetljiv, te
nepravilna tehnika takođe ostećuje glasnice. Kada se glas jednom uništi,
nemoguće ga je ˝popraviti˝.

Koju muziku inače slušaš?



Slušam klasičnu muziku. Ona me opušta i daruje mi duševni mir, sklad i
harmoniju u meni samoj. Muzika ima duhovnu ulogu, ona je prosvjetljenje.
Sramotno je to što se danas snima i sluša. Gubi se dodir s umjetnošću, gubi
se osjećaj za lijepo, uzvišeno, kvalitetno, prije svega. Ljudima treba
nametati prave kvalitete, a ne neka jednodnevna zadovoljstva. Nekada slušam i neke legendarne grupe bivše Jugoslavije, volim Flojdove i drugo.


Kako se vidiš za dvadesetak godina?

Svi mi igramo kocku sa sudbinom. Jedni dobiju, drugi izgube. Nadam se da ću ja dobiti. Voljela bih se baviti pjevanjem, voljela bih nastupati u svjetskim operskim kućama. Najgore sto mi se može desiti je da budem omiljena i neshvaćena. Ja živim za muziku i muzika je u svakoj mojoj ćeliji, mom krvotoku, ona je u mojoj slici svijeta, u mom hodu i mišljenju. Nadam se da se nikada neću prestati baviti muzikom.



Spomenula si da je su u tvojoj porodici i s očeve i s majčine strane mnogi muzički nadareni. Ne možem ne spomenuti tvog djeda Nedžada Salkovića, doajena bosanske sevdalinke. Šta djed kaže na unukino pjevanje?

Pita me hoću li i ja pjevati sevdalinke, a ja kažem ˝neću djede ja ću operske arije˝ (smijeh), sviđaju mu se obrade sevdalinki koje smo radili. Zadržali smo autentičnost pjesama ˝Donju Tuzlu opasala guja˝ i ˝Zajdi Zajdi˝, nismo ništa, da tako kažem oskrnavili.



Dženana Huseinagić će uskoro u Sarajevo, kaže da ne bi odbila ni ponudu iz inostranstva, teško je sada o tome govoriti ali obećava da će uvijek dolaziti da pjeva i vraćati se u rodni grad. Zapamtili smo šta je rekla, plavokosa djevojka, čvrstog stiska ruke, koja gleda u oči sagovornika i zna šta hoće. Na početku je karijere, nadajmo se da će se ostavriti njene želje i snovi. Osvježavajuće je sresti ambiciozne mlade ljude sa jasnom vizijom svoje budućnosti. Smatra da je muzika jedne zemlje kakva je i vlada, ako je tako neka naša vlada naštima instrumente.



Razgovarala S.M.



Donju Tuzlu opasala guja

Priredio(la): S.M.