TUZLANKE I TUZLACI

16.10.2004.
Omer Ć. Ibrahimagić
Omer Ć. Ibrahimagić je rođen 1968.godine u Tuzli.Priče i pjesme piše više od deset godina.Objavljivao je u listovima i časopisima:Kratki spoj, Zmaj od Bosne, Večernje novine, Kabes, Svijet, Most, Front Slobode, Oblici, Zapisi, Album.Nagrađivan je na više književnih konkursa, a zastupljen je u tri knjige.Živi u rodnom gradu i radi kao ljekar u Univerzitetsko-kliničkom centru u Tuzli.

Odlomci koji slijede su iz njegove knjige Boje sunca, objavljene 2000.godine

Iz priče Avdo, Boje Sunca


˝Činilo mu se da je sunce tog jutra izašlo reda radi.I juce, i dva dana prije, i sedam dana prije.Činilo mu se kao da je jedini čovjek viška na ovome svijetu, činilo mi se još mnogo toga. Ustao je nervozan, neispavan, ono što bi se reklo“na lijevu nogu“, koju nije ni imao.Prošlo je dosta godina, a sve mu je bilo u glavi kao da se juče desilo.Samo pamti datum -drugi dan maja.Mina.Ne želi više ništa da zbori......Utiske je sabirao, a znao je zbir.Život mu ništa dao nije, a sve mu je uzeo.Uzeo mu je mladost i pravo na nju, uzeo ženu na porodu, uzeo dušu i još sve što ide uz to, a dao mu protezu, medalje i rakiju.Sa rakijom se družio prije posla, za vrijeme istog, i poslije ako je ikako moguće.Sa njom je vraćao u misli ženu, rođene svoje, prijatlje.Njoj se jadao, njoj veselio......Svrati kod brice Ragiba obavezno, to mu je u krvi, evo već petnaesta godina tako .Čuje sta ima u čaršiji, je l´ ko umro, kome se dijete rodilo a kome djevojčica i kakva će godina biti i sve ostale čuje hebere....Novine ne čita, često kaže da mu ne trebaju dok je Ragib živ.....Činilo mu se kao da je tog jutra sunce izašlo njega radi.Činilo mu se da nije čovjek viška jer su ga čekala djeca, i to će ga držati neko vrijeme.Tako iz godine u godinu.Obukao se svečano, i izašao na ulicu.Ptice su pjevale, a kiše nije bilo.....Sjeti se da je sutra drugi maj.Suza bi da potekne .Neće.˝


Priredio(la): sunce