TUZLANKE I TUZLACI

07.01.2005.
69 pitanja: Muhamed Mešić
Stasava jedna bezlična e-mail generacija

Muhamed Mešić
Mladi tuzlanski poliglota danas tečno govori 14 jezika, a sporazumjeva se na dodatnih desetak. U razgovoru za Start Deenu prognozira prolazaku finalni krug, i kaže da volim te najiskrenije zvući na tahićanskom – ia here vau ia oe

Razgovarao: Haris DAUL

1. Koliko Vam teško pada studiranje u inostranstvu?
- Ne pretjerano teško, bar ne što se jezika tiče. Ipak, najbolje bi bilo da se bečki Univerzitet premjesti u Tuzlu, pa da ugođaj bude potpun. Ovdje ima čak i moje raje iz Tuzle, velika je bh. kolonija. A i burek iz BiH dođe, manje-više, svake druge sedmice.

2. Šta studirate u Beču?
-Pravni fakultet, na kojem specijaliziram međunarodno javno pravo. Imam i izbornu kombinaciju predmeta iz japanologije na Filozofskom fakultetu.

3. Vidite li se za pet godina u BiH?
-Ako Bog da, čak i ranije.

4. Znači, niste razmišljali o tome da trajno napustite BiH?
- Ne. Rješavanje problema je hrabrije, poštenije i časnije od bježanja.

5. Kako vidite BiH za deset godina?
-Vidim je boljom, normalnijom i jednako lijepom. Boljom je vidim u nadi da ćemo se riješiti raznih marifetluka koji ne daju da mala raja živi čestito. Normalnijom - u nadi da ćemo se riješiti ustavnopravno ironičnih rješenja i četverocifrenog aparata funkcionera, a jednako lijepom - dobro, možda još i ljepšom.

6. Šta mlad i obrazovan čovjek može tražiti u BiH?
- Sada - vrlo malo. Previše je ljudi koji drže konce u svojim rukama i sjede u kojekakvim foteljama, u koje ne bi pustili ni svoje unuke, a kamoli nečije tuđe. Nevjerovatno je kakve mlade ljude izvozimo, a u kakvom smo stanju sad. Treba hitno uraditi nešto, u neku ruku, revolucionarno.

7. Kakvu revoluciju predlažete?
- Revoluciju protiv lopovluka i licemjerja, ali i revoluciju protiv indolentnosti i inercije unutar same omladine.Neće to biti kao u Gruziji, ali jednom kad se kritična masa mladih ljudi, pametnih i poštenih mladih ljudi, formira, počeće se događati pozitivne stvari.

8. Koje su to onda stvari zbog kojih bi Vi ostali u BiH?
-Tu sam rođen, tu mi živi porodica, tu ljudi govore istim jezikom kao i ja. Previše je onih sitnih životnih zadovoljstava u trouglu izmedju Velike Kladuše, Bijeljine i Trebinja da bi ih se čovjek tek tako odrekao. Mislim da svoju zemlju mogu dosljedno predstavljati svima koji žele da je upoznaju, a njih je, vjerujte, puno.

9. Koliko se razlikujete od drugih mladih ljudi, osjetite li neku razliku?
- Možda govorim malo više stranih jezika i možda se od jednog broja mladih ljudi razlikujem po tome što sam zakleti optimista, ali znam da nisam jedini. I ja sam standardni dvadesetogodišnji bh. omladinac kojeg nervira što se u Njemačkoj, Austriji, Sloveniji ili Mađarskoj bolje živi nego u njegovoj državi.

10. Evo, i nas dvojica ovaj razgovor vodimo preko chata. Da li se zbog ovakvih stvari komunikacija među ljudima promijenila u zadnjih deset godina?
-Naravno da se promijenila. Nevjerovatno je to da meni rodbina iz Amerike pošalje fotografije i da ih ja dobijem za pet minuta, ali je isto tako nevjerovatno da nam je sad postalo puno lakše čak i emocije otkucati na tastaturi negoli ih iskazati riječima. Ljudi e-mailom plaču, e-mailom vole, e-mailom završavaju posao i ugovaraju godišnje odmore. Dobili smo brzinu komunikacije, ali i potpuno apersonalnu, bezličnu komunikaciju.

11. Šta mislite o Jasminu Imamoviću?
- Jasmin Imamović je jedno pošteno, iskreno i razumno stvorenje i vjerovatno jedna od najboljih stvari koja se desila Tuzli od neolita. Mislim da je vrijedan i da mu je interes Tuzle mnogo važniji od njegovog ličnog interesa. Daj Bože više takvih gradonačelnika.

12. Prilikom imenovanja u Imamovićev savjet, izjavili ste da nećete dopustiti da vas stariji članovi vijeća ušutkaju. Da li su se takve stvari dešavale?
-Ne, toga nije bilo. Savjet je vrlo kolegijalno tijelo. Tu, ipak, sjede ljudi koji su sebi kao princip rada postavili maksimu: niko nije pametan kao svi. To uključuje i tada sedamnaestogodišnjeg učenika tuzlanske Građevinske škole koji tu sjedi. Kao punopravan član Savjeta, molim lijepo.

13. Znači, prihvatili su Vas tada kao sebi ravnog?
-Naravno! U Savjetu je atmosfera rada potpuno OK, a ja tu jesam bio najmlađi, ali nisam bio jedini mladi čovjek. I Dejana Slavuljicu i Milenu Marković i Sanelu Šehić su ostali članovi Savjeta, među kojima je najstariji bio, čini mi se, šezdesetpetogodišnjak, prihvatili kao sebi ravne.

14. Da li ste vidjeli materijalizaciju jednog od Vaših savjeta?
-Jesam. Meni je najvažnije bilo formiranje mreže nove energije, mreže mladih ljudi, mreže genijalaca koja u Tuzli postoji i po čemu je Tuzla prepoznatljiva ne samo u BiH i regionu, nego i bilo gdje gdje se o Tuzli govori. A što se Savjeta tiče, sve ono što je Savjetu kao tijelu i nama unutar njega palo na pamet, nastalo je kao plod isto tako umreženih energija, i to se - jer je dobro zasanjano - mora i materijalizirati.

15. Koji je najvažniji savjet koji ste dali Imamoviću?
-Ne mogu prosuđivati važnost, ali je meni najdraži projekt s provincijom Ravenna, sa kojom smo partnerstvo razvili na toliko polja - od okoliša do umjetnosti - a ja sam bio u njemu od prvog dana. Sve je krenulo tako što smo predsjednika provincije Giangrandija Imamović i ja upoznali slučajno, na jednoj konferenciji u Sarajevu. Meni je palo napamet da u Ravenni ima važan skup mladih astronoma, a kako mi je astronomija hobi, ostvarili smo prvi kontakt s Giangrandijem - eto, baš preko vasione. Potom smo ostvarili vrlo blisku saradnju s Ravennom. Važno je znati pronaći i koristiti takve šanse, a i progovoriti na talijanskom, kad treba!

16. Koji je trenutno najveći problem BiH?
- Zahvaljujući apsurdnom i u svijetu neviđenom ustavnopravnom sistemu, imamo armiju poslanika i ministara s jedne strane, i armiju gladnih ljudi s druge strane.Rješenje tog problema je suštinsko, a nisam siguran da su oni koji konce drže u rukama toga svjesni. Valjda će se sjetiti prije nego svi pomremo od siromaštva, koje je naš najveći - i zajednički - neprijatelj.

17. Kako biste Vi uredili BiH?
- Kao republiku, sa stabilnom državom da rješava suštinske probleme, i stabilnim općinama i gradovima da rješavaju svakodnevne. I normalnim, prirodnim, multietničkim ekonomskim regijama, kantonima, kako god. Državu koja svojim građanima i narodima garantuje ravnopravnost i sve ostalo što im sljeduje, pa valjda i blagostanje.

18. Kada mislite da će BiH ući u Evropsku Uniju?
- Iako sam zadrti optimista - 2010. godina zvuči mi prerano za državu u ovakvom stanju. Moram opet pomenuti Gruziju: oni su se odlučili obračunati s korupcijom i ostalim marifetlucima i krenuli su sa tako munjevitim reformama da me ne bi iznenadilo da u EU upadnu prije nas. Ali, Bosna nije Gruzija, pa ne treba gubiti nadu.

19. Po čemu se Tuzla razlikuje od drugih gradova u BiH?
-Najkraće rečeno, vjerovatno po tome što je Tuzla jedina sredina kojoj je stalo da bude centar u koji se dolazi, a ne periferija iz koje se odlazi. Evo, zadnja dobra vijest iz Tuzle je ta da su prvaci svijeta u akrobatskom rock and rollu Tuzlaci Nina Mešanović i Senad Softić, i to ne može biti slučajnost.

20. Koliko Bosance i Hercegovce cijene na Zapadu?
-Meni se tu znalo desiti da me pitaju: pa niste valjda iz Bosne?, ali mi nakon toga čestitaju ovo i ono. Međutim, generalno gledano, naši ljudi, pogotovu mladi, osvajaju vrhove zapadnih planina bez većih poteškoća. Zbog toga nas i cijene.

21. Na kojem poslu biste najviše voljeli da radite?
-Volio bih raditi negdje gdje mogu punih usta i na raznim jezicima govoriti da sam Bosanac - imam ja i hercegovačke krvi, to se podrazumijeva! To može biti u našoj diplomatiji, ali može biti i u UN-u. Još kao petogodišnjak svojim roditeljima sam rekao da me prijave na konkurs za generalnog sekretara UN-a.

22. Najpametniji čovjek kojeg poznajete?
- A, puno je pretendenata na tu titulu i to je jedna od činjenica koje me u životu vesele. Pamet je, uostalom, čitav logičan i organski sistem malih podpameti.

23. Mora li onda Vaša djevojka biti član MENSA-e?
-Ne! Jeste cliché, ali tako je: moja djevojka mora biti neko koga ja volim i neko ko mene voli. To je ona emocionalna inteligencija. A mislim da je moja djevojka šampion na tom polju.

24. Jesu li Vam draže Bosanke ili Austrijanke?
-Ma kakve Austrijanke, Bosanke su zakon! Bosanke su, brate, iskrene, poštene, čestite, vrijedne, i dokazuju onu vječnu istinu da iza svakog uspješnog muškarca stoji uspješna ili još uspješnija žena.

25. Da li Vam znanje tolikih jezika imalo pomaže kod djevojaka?
-Ne znam koliko bi djevojaka reagovalo na: Znaš, ja govorim baskijski... Valjda su stari Irci, nisam siguran, rekli da nije važno koliko jezika znaš, nego koliko možeš razumjeti onaj glavni, jezik ljubavi. Žene bolje govore taj jezik ljubavi. I bolje se na njemu izražavaju.

26. Je li moguća ljubav preko Interneta?
-Naravno! Ja sam sa svojom djevojkom već skoro dvije godine, a od toga smo godinu i po proveli voleći se preko SMS-a.

27. Da, ali mislio sam na ljubav kada se dvoje prvobitno upoznaju na Internetu?
- Neko se zaljubi u tuđe riječi, neko se zaljubi u tuđi pogled, neko se zaljubi u tuđe tijelo. Oni koji se zaljube u riječi mogu lako naći ljubav preko Interneta. Pravu ljubav. Sve ostalo je, bar meni, nekako plastično.

28. Koje su loše strane života kada si wunderkind?
-Ne znam, morate pitati nekog wunderkinda! Ne, šalim se, jedan mi je rođak prije par dana rekao da je u Tuzli čuo da sam ja ok, ali da ću brzo od silnih jezika poluditi... To je ona mahalska politika, raji svašta na um padne. I, kad si wunderkind, šta god da je definicija toga, bude ti malo glupo kad ti raja iza leđa šapće: eh, evo onog/one iz novina...

29. A dobre?
-E, koliko god da ti bude glupo kad te raja zna iz novina, sa radija ili televizije, toliko ti istovremeno bude i drago. Prepoznaju te onda i nene i djedovi i djeca iz mahale i poštar i piljarka i svi ti čestitaju i onda ti mora biti drago.

30. Koji jezik sada učite?
-Na fakultetu, japanski, van fakulteta, gruzijski. Pišem neki seminarski rad o njihovom sjajnom novom predsjedniku, Mishi Saakashviliju, i nervira me što ne mogu čitati pola Internet stranica napisanih na gruzijskom. A japanski je fora, znaš ono: hajd´ mi napiši ime, a jel´ mi ime šta znači, a kako se piše snaga, a ovo, a ono...

31. Koliko jezika sada govorite?
- Četrnaest ili petnaest govorim potpuno aktivno, čitam ih, pišem, na njima slušam radio, i na osam ili devet mogu da se sporazumjevam. Pošto su mnogi jezici povezani, mogu razumjeti još tri ili četiri.

32. Kada ste i kako uspjeli naučiti sve te jezike?
-U dosta kratkom vremenskom periodu, nekako od svoje četvrte ili pete godine, pa evo, sve do sada. Moja rahmetli mama i moj babo su imali knjige na raznim stranim jezicima koje sam ja prvo derao, a onda počeo čitati. Najviše knjiga je bilo na engleskom, pa sam taj jezik prvo i naučio. Uz sestru sam učio talijanski. Kasnije je došao rat i ja sam sa švedskim vojnicima progovorio švedski. U mahali je bio glavni fazon: Muhamede, eno Šveđana, haj´mo ih malo zafrkavati... Ostali jezici su došli poslije i jednostavnije - s knjigama, kasetama, Internetom... Uglavnom, za učenje jezika treba talent, ali i trud. Jedno bez drugo ne vrijedi pet para.

33. Šta mislite, koliko ćete jezika govoriti za 30 godina?
- Tad ću se vjerovatno, ako Bog da, pripremati da budem smiješni dedo koji priča bajke na japanskom i drugim čudnim jezicima svojim unucima. Pokojni Karl Menges, koji je umro 1999. godine, govorio je 56 jezika tečno, a ja ga baš i nemam namjeru ganjati. Puno je OK, ali previše ne valja.

34. Koliko Vam prosječno treba da naučite neki jezik?
-Treba mi desetak dana da ga progovorim. Ostatak procesa zaokružim za tri mjeseca do pola godine. Recimo, na kiswahiliju se znam sporazumjeti, ali da mi zatreba, mogao bih ga savladati za dva mjeseca. Ponekad, međutim, poželim da mi dan traje 26 sati.

35. Koji Vam je jezik najdraži?
-Bosanski, bez konkurencije. I ovi njemu susjedni. Volim i baskijski i japanski jer su čudni. Ma, volim ih sve, ali bosanski mi je najdraži.

36. Koji Vam je bio najteži za naučiti?
-Vjerovatno finski. Finski ima petnaest padeža koji nisu pretjerano logični. Kineski nisam učio, ali je ubjedljivo najteži jezik za kojeg znam. Ne samo da svaki slog, svaki morfem, ima četiri intonacije s četiri potpuno različita značenja, nego je tu i njihovo pismo, jao...

37. Koliko se u jezicima prepoznaju osobine neke nacije?
-Daju se razaznati, ali to baš i nema veze. Talijanski je jako melodičan, a japanski malo previše energičan, što ima veze i sa jednima i sa drugima. Danci govore brzo, jer jesu brzi ljudi koji brzo odrade ono što moraju. Međutim, španski - kad ga govore ljudi iz Španije – unatoč svojoj brzini nema veze s činjenicom da Španci, koje ja jako cijenim, baš i nisu najekspeditivniji narod u Evropi. Šta onda naš jezik govori o nama?

38. Upravo tako: šta naš jezik govori o nama?
- Možda je najjednostavnije reći da smo i sami onoliko komplikovani i složeni koliko i naš jezik, ali i da nam naš jezik, kako god ga zvali, puno znači. Mi smo opet po defaultu poliglote: govorimo bar svoj i još dva. Stranci mi, opet, kažu da im bosanski zvuči tvrđe i napetije od ijednog drugog slavenskog jezika.

39. Kako ste otkrili svoj talenat za jezike?
-Mislim da sam kozmopolita bio još kao petogodišnjak. Tad sam otkrio da je od rahmetli djeda Muhameda u Tuzli ostala Mala politička enciklopedija s komparativnim pregledom domaćih pravnih i samoupravljačkih sistema u državama svijeta. Ona je vrlo brzo postala moje najdraže štivo, a s rahmetli djedom Fahrudinom, geografom, sam u Zenici provodio sate razgovarajući o golfskoj struji u Karibima ili Bantu narodima srednje i istočne Afrike. Onda sam skontao da je krajnje vrijeme da počnem učiti jezike kako bih sve te male ljude bolje upoznao. Iste godine sam se oduševljavao štivima za studente anglistike.

40. Na koliko jezika znate reći "volim te"?
-Na četrdesetak; jednom sam za Neimar, školske novine Građevinsko-geodetske skole u Tuzli, čak i objavio tu listu u rubrici Zanimljivosti.

41. A na kojem jeziku to Vama najljepše zvuči?
- Na bosanskom to najčešće govorim, pa mi je nekako to priraslo srcu. Ti amo se da najljepše otpjevati, a Ua here vau ia oe, na tahićanskom jeziku, zvuči najiskrenije.

42. Koja je najgora psovka ili kletva koju znate na drugom jeziku?
-Ma joj, meni su i ove naše dovoljno katastrofalne. Dijasistem bosanski/crnogorski /hrvatski/srpski ima vjerovatno i najkreativniju kolekciju, a i Mađari ne zaostaju pretjerano.

43. Najneizgovorljivija riječ koju znate?
-Uvijek se zapetljam kod riječi pravosveštenstvo, pogotovo kad je trebam brzo izgovoriti. U Latviji imam prijatelja koji se preziva Smilkovičkaits i živi u mjestu Zvirgzdupiite. To je već previše. Takođe, na Xhosa jeziku u Južnoj Africi se grlo kaze uqhoqhoqha, što i ne izgleda tako teško, ali se ovo qh izgovara kao klik jezikom od nepce.

44. Vaša ljubav su i zastave?
-E, to je opet ona priča o kozmopolitizmu. Skupljam zastave, a i na računaru imam oko 4.000 slikica zastava pronađenih ovdje ili ondje. Zastave vrlo često sjajno ispričaju historiju jednog naroda ili države.

45. Šta mislite o današnjoj bh. zastavi?
-Zastava nam je lijepa. Neki kažu da joj je jedini problem što nije naša, što nam je nametnuta, a ja baš mislim da jeste naša. Ona priča jednu priču koja će biti ispričana kad se zastava zavihori ili osvane za praznik u izlogu i u Čelincu i u Tomislavgradu i bilo gdje drugdje u jedinoj nam, a ne samo ondje gdje mora.

46. Čuo sam da pratite i Evroviziju još od svoje četvrte godine?
-Pete. Evroviziju 1988. godine nisam gledao live, imam je samo na kaseti.

47. Otkud tolika ljubav?
-Nekad davno su tu ljudi pod zastavicama pjevali na raznim jezicima. Od kako je 1999. ukinut orkestar i uvedeno free language pravilo, da svako pjeva kako hoće, postalo je malo monotono.

48. Koja je dosadašnja najbolja bh. pjesma na Evroviziji?
-Meni je lično, najbolja Sva bol svijeta iz 1993., a i ovogodišnja je više nego pjevljiva i potpuno uklopljena u ono što se na Evroviziji traži, a usto je i kvalitetna. Od svih koje su za tu prestižnu titulu konkurisale, meni je najbolja pjesma iz 1995. godine, koja se, istina, nije dalje plasirala, Opila me jedna jesen koju je na našem nacionalnom izboru pjevao pokojni Davorin Popović.

49. Kad ste već spomenuli ovogodišnju pjesmu, kako će Deen proći?
- Mislim da će prepreku prve večeri preskočiti bez poteškoća, a onda se u finalu valja hrvati s Belgijom, sa Španijom, s Grčkom i Njemačkom, ali i komšijama s onu stranu Drine.

50. A koja je najbolja pjesma koja se ikada pojavila na Evroviziji?
- Meni je to Dinle, turska pjesma iz 1997. godine. I Dobar dan, SFRJ 1969. godine.

51. Koliko slobodnog vremena imate?
-Dovoljno, ali na granici je najbolji opis. A najmrže mi je kvalitetno raspodijeliti svoje slobodno vrijeme.

52. Na šta ga onda najradije trošite?
-Na knjige, šetnju i - pod uslovom da je ljeto – bečke parkove i najljepše slano jezero na svijetu. I jedino u Evropi.

53. Rekli ste mi ranije da Vama podsjetnik i planer ustvari služi kao savjesnik?
-Nedavno sam u Njujorku dobio onaj elektronski notes, PDA, koji je jako glasan i pišti sve dok ga ne čujem. Imam taj problem da često na neku aktivnost potrošim više vremena nego što bih trebao, a onda je pištanje spas.

54. Koje još talente imate?
-Znam slušati muziku, i to prilično glasno. Kad nema nikoga, onda znam nešto i svirati. I, naravno, prirodni sam talenat za potrošiti pare, posebno na knjige. Moja djevojka bi dodala i to da znam vrlo netalentovano nositi kišobran.

55. Šta najviše cijenite kod ljudi?
-Iskrenost, poštenje i mogućnost da isprave ono šta rade ili govore.

Anterfile

Naslov:
Francuzi slabi u realizaciji udvaranja, Japanci sistematični, Mađari veseljaci, a Holanđanima duša u grlu

Na osnovu njihovih jezika, šta mislite o...

56. Englezima?
-Ništa naročito. Ali imaju jezik koji je danas u svijetu neophodan.

57. Francuzima?
-Sjajne predispozicije za udvaranje, ali škripava realizacija.

58. Nijemcima?
-Disciplinovani i pedantni, svaka riječ ima i kraj i početak. I pomalo strogi.

59. Italijanima?
-Muzikalni, nježni... I temperamentni.

60. Špancima?
-Kao i o Italijanima, ali obrnutim redoslijedom. Možda im je zbog jezika čak i krv nešto toplija.

61. Portugalcima?
-Jedina portugalska riječ koja se ne da prevesti je saudade, a znači otprilike nostalgija. Eh, eto...

62. Šveđanima?
-Jezik ih baš i ne odaje, ali se pokažu kao vrijedni ljudi. I pomalo hladni, a to valjda zbog klime.

63. Norvežanima?
-Vidi pod Šveđani. Jezici su toliko slični da se neki lingvisti usude koristiti riječ samskandinavisk - sveskandinavski.

64. Dancima?
-Danci govore puuuno brže, ali su isto tako vrijedni i pošteni.

65. Mađarima?
-Pomislio bih da im jezik ima jedno slovo: š. I iza veselog jezika se kriju veseljaci.

66. Slovacima?
-Slavenski veseljaci, bar po jeziku. Riječi poput chlapec dovoljno govore.

67. Holanđanima?
-Čovjek bi mislio da im je duša u grlu, zbog onog grlenog g!

68. Baskijcima?
-Zbog jezika bi bili komplikovani, ali kažem - jezici znaju varati.

69. Japancima?
-Sistematični. I bez viška, po principu: šta ne treba, nećemo.

 

Priredio(la): admin / Start BiH