TUZLANKE I TUZLACI

16.02.2005.
Svetlana Kitić
Još od 1988. godine kada je proglašena najboljom rukometašicom svijeta, i najljepšom rukometašicom Svjetskog prvenstva, Svetlana Kitić - Ceca svojom igrom i pojavom izvan sportskih terena plijeni pažnju ne samo medija, vec i brojnih ljubitelja sporta. Ona je uvijek u trendu.Njena zvijezda ne blijedi. U svojoj sportskoj karijeri pobrala je zaista brojne laskave titule, pa je, primjerice, 2000.godine čak proglasena najljepšom i najšarmantnijom sportašicom u Bosni i Hercegovini. Svetlana je jos uvijek aktivna u rukometu ali kao trener i pravi je sportski idol djevojčicama u dvoranskim sportovima.
Što god da radi, Ceca Kitić to učini dobro. Tako se nedavno u lijepom izdanju okusala i kao pjevačica u jednoj televizijskoj muzičkoj emisiji. I gle čuda, baš kao profesionalna pjevačica...
Gdje god se pojavi, svojim urođenim šarmom ova lijepa sportašica za čas osvoji simpatije i srca prisutnih. Svjetlana Kitić aktuelna je direktorica Ženske rukometne reprezentacije Bosne i Hercegovine. Živi i radi u Tuzli. Nedavno je zajedno sa profesorom Brankom Dešićem pokrenula školu rukometa za djevojčice u Tuzli.
Jugoslawien 1984;
Sastav tadašanjeg tima Jugoslavije:
(Ana Titlić, Slavica Jeremić, Zorica Vojinovic, Radmila Drljača, Katica Iles, Mirjana Ognjenović, Svetlana Anastasovski, Svetlana Kitić, Mirjana Djurica, Biserka Visnjić, Jasna Merdan, Vesna Milosevic, Rada Savić, Vesna Radović)
1988 proglašena za najbolju igračicu svijeta i najljepšu igračicu na svjetskom prvenstvu.

Prilog Miroslava Petrovića o našoj Svetlani Kitić

Svetlana Kitić Ceca, rukometašica i u petom desetljeću

U istoj ekipi sa kćerkom Marom

Svetlana Kitić je bila olimpijska pobjednica, klupska prvakinja Europe, igrala je u desetak evropskih finala, proglašavana je najljepšom i najboljom igračicom svijeta, dok danas pokušava tuzlansko Jedinstvo vratiti u Prvu ligu BiH igrajući sa 28 godina mlađom kćerkom. Neobična slika u tuzlanskom Mejdanu, prošloga petka. Rukometašice Jedinstva svladale su ekipu Turbine iz Jablanice rezultatom 31:24, a među najboljim igračicama susreta drugoligaša BiH, bila je nekadašnja prva igračica svijeta, osoba sa naslovnih stranica modnih i drugih časopisa – nitko drugi do Svetlana Ceca Kitić.

Otkuda u drugoligašu osoba koja se naigrala rukometa na najvećim sportskim scenama svijeta? «Počela u Jedinstvu, izgleda da ću i završiti u Jedinstvu», objasnit će rukometašica koja je prije dvije godine još igrala za reprezentaciju biH, od čijeg se dresa oprostila uoči baraža za SP, protiv Mađarica, krajem maja prošle godine.

Svetlana Kitić je, ako je to uopće važno, Turbini zabila četiri gola, ali je prava zanimljivost u tome da je igrala u ekipi čije boje, brani i njena 28 godina mlađa kćerka, Mara Kitić – Bogunović, dijete iz drugog Cecinog braka. Od ukupno tri - Slišković, Dašić, Bogunović.
- U Jedinstvu sam nešto kao savjetnik treneru Nedimu Đugu, ali i igrač. U Tuzli sam rođena, u ovom klubu sam načinila prve rukometne korake, zašto da im sada malo ne pomognem da prevladaju krizu, objašnjava.

Sa 15 godina Svetlana je otišla iz Tuzle u Beograd. Sjeća se da godinu dana nije igrala utakmice, nego je samo trenirala. «To je bila zlatna godina, jer sve što sam naučila desilo se te 1976. godine».

Već slijedeće je igrala za reprezentaciju tadašnje Jugoslavije. Poslije je osvojila, čini se, sve što se u rukometnom sportu može osvojiti. Na Olimpijadi u Los Angelesu 1984. godine bila je najbolja igračica reprezentacije Jugoslavije koja je osvojila zlatnu medalju, ispred Koreje i Kine. Ta imena zaista treba pamtiti: Jasna Ptujec, Zorica Pavičević, Ljubinka Janković, Svetlana Atanasovski, Emilija Erčić, Alenka Cuderman, Svetlana Mugoša – Antić, Mirjana Đurica, Biserka Višnjić, Slavića Đušić, Jasna Merdan – Kolar, Mirjana Ognjenović, Ljiljana Mugoša, Dragica Đurić i, naravno, Svetlana Kitić, tada već i Dašić. Četiri godine poslije, prvi put će ponijeti titulu najbolje igračice svijeta.

Prije toga, u Moskvi je 1980. godine sudjelovala u osvajanju srebrne medalje.
«To je bilo neponovljivo vrijeme i neponovljiva generacija», kaže.

Još teže će «jedinka» ponoviti ono što je uspjelo Ceci Kitić. Rukometašica je sa 16 osvojenih nacionalnih prvenstava i kupova, trostruki klupski prvak Europe sa Radničkim s kojim je bila u šest finala, prvi strijelac jednog svjetskog prvenstva, dva puta najbolja igračica svijeta.

Igrala je u Italiji i Njemačkoj, poslije rata došla je u BiH. Nastupala je za Željezničara i Ilidžu, ujedno je bila i trener. Pomogla je da reprezentacija BiH 2002. godine protiv Italije, Portrugala i Litve izbori baraž sa Mađaricama za nastup na SP u Hrvatskoj.

Direktor je reprezentacije, ali ne i selektor, mada su je kandidovali.
«Ona jeste bila najbolja igračica, ali tko zna kakva je kao trener. Postaviti je za selektora značilo bi bi isto što i kupiti mačka u vreći», rekao je jedan rukometni anonimus u savezu. Neko ko je u tom sportu niko i ništa, odlučio je da Svetlana Kitić nema izborničke reference. «Mačak u vreći» rukometna je zvijezde koja o ovom sportu zna doslovce sve. Jer, bila je najbolja među najboljima, učila je od najboljih trenera, igrala protiv najboljih igračica svijeta. Njenom je zaslugom prestala je vladavina ruske rukometne škole Igora Turčina.

Nedovoljno za selektora, rekao je netko iz saveza zemlje koja je pri samome dnu europskog ženskog rukometa. Nije se razočarala, nije pobjegla, nije ništa ružno govorila o onima koji su rekli «nije naša»!

Svetlana Kitić danas je ponovno stanovnik Tuzle. Vratila se tamo gdje je rođena. Živi sa Nikolom, sinom iz prvog braka, i sa kćerkama Marom i majušnom Saškom, djecom iz trećeg braka. Pokušava pomoći Jedinstvu da se vrati u društvo u kojem je medju najboljima bilo dva desetljeća. I još nešto, pokušava preživjeti, te osigurati djeci budućnost.

Mogla je da bira sve, a da nas je još «dobro držeća rukometna baka» s velikim srcem, još većim iskustvom i s nemalom željom da radi i stvara nove generacije rukometašica. I da se ko zna koji put u životu – dokazuje!

Priredio(la): Tuzlarije