TUZLANKE I TUZLACI

17.02.2005.
Razija Mujanović
37-godišnja Tuzlanka Razija Mujanović, jedna od najboljih i najtrofejnijih europskih igračica svih vremena.Nakon četrnaest godina u inozemstvu, u dresovima najboljih klubova Španjolske, Italije, Brazila i SAD-a, ovu sezonu odlučila je provesti što bliže rodnoj Bosni i Hercegovini, a izbor je pao na zagrebačku Croatiju. Na prvom treningu u klubu s kojim je potpisala jednogodišnji ugovor, Raza je upoznala svoje buduće suigračice, od kojih su neke i 14 godina mlađe od nje.
Razijin otac Halil i majka Safija žive u Ratkovićima na pola puta između Tuzle i Brčkog. Kao njihovo šesto, najmlađe, dijete, Razija je uvijek bila obiteljska mezimica. Najstarijoj sestri, Belkiji, 50 je godina, a iza nje su sestre Hasija i Hata te braća Sulejman i Šemso - oni u Beču vode obiteljsku građevinsku tvrtku, u koju je Raza uložila novac. Muškarci u njezinoj obitelji su visoki oko 190 centimetara, žene su niske (majka je 1, 60 metara), a košarkašica svojih 202 centimetra ne duguje genima nego - poremećaju rada štitnjače. Zbog toga je s dvadeset godina, kad je dijagnoza postavljena, već nosila cipelu broj 45. Iako je zbog treninga uglavnom u trenirkama i tenisicama.
Razija kaže da se u slobodno vrijeme voli dotjerati. U obične butike ne ulazi jer ne drže odjeću u njezinoj veličini (XXXL), a elegantna odijela, sakoe i suknje već godinama nabavlja u specijaliziranim trgovinama u inozemstvu, koje su joj preporučile kolegice iz kluba. Duge noge problem su joj i u drugim životnim situacijama, poput vožnje autobusom, koja je za nju pravi pothvat: iz klupskog autobusa ˝Jedinstvo AIDA˝, prisjeća se Razija, morali su zbog nje izvaditi dva sjedala kako bi joj bilo udobno tijekom putovanja na utakmice.
Početak karijere slavna košarkašica može zahvaliti dvojici sportskih entuzijasta - sportskom novinaru Ekremu Avdiću i svom prvom treneru, Mihajlu Vukoviću, koji su je ˝draftirali˝ već u sedmom razredu. Ekrem Avdić, koji je također podrijetlom iz Ratkovića, čuo je za Raziju od svojega brata, ravnatelja tamošnje osnovne škole. U dogovoru s njezinom nastavnicom tjelesnog, Ekrem je u školu doveo Mihajla Vukovića, trenera košarkaškog kluba Jedinstvo AIDA iz Tuzle.
- Dotad mi nije palo na pamet da se bavim košarkom. Bila sam odlična učenica, a sport me nije zanimao - kaže Razija, koja i danas pamti kako je Miki iz džepa izvukao metar i izmjerio je, želeći se uvjeriti koliko je zaista visoka. Mihajlo je tada razgovarao i s Razijinim roditeljima, objasnivši im kako bi djevojčica za nekoliko mjeseci trebala doći u Tuzlu, u KK Jedinstvo, jer ima sve preduvjete da postane odlična košarkašica.
- Dogovorili smo se da u osmom razredu, za zimske praznike, dođem u Tuzlu, a moj je otac rekao treneru: ˝Puštam je, ali samo ako mi obećaš da ćeš se brinuti o njoj kao ja˝ - prisjeća se Razija, dodajući da su joj prvi dani u đačkom dom bili teški. Nikad se ranije nije odvajala od roditelja, njezine suigračice bile se znatno starije i trebalo je vremena da je prihvate, a jedina osoba koju je poznavala bio je trener.
- Jedva sam čekala svaki vikend i odlazak kući - priznaje Razija, koja se ipak brzo prilagodila životu u novoj sredini. Upisala se u Ekonomsku školu i iz đačkog doma preselila se u hotel, što joj je plaćao klub, a s 20 godina dobila je, također od kluba, vlastiti stan od 70-ak kvadrata.
Igrajući košarku u Jedinstvu, Razija je u osam godina osvojila sve što se osvojiti može: sa suigračicama četiri je puta bila prvakinja bivše Jugoslavije, a 1989. dobila je zlato na prvenstvu Europe u Firenci. Paralelno je redala uspjehe i kao članica jugoslavenske košarkaške reprezentacije koja je na Olimpijadi u Seulu 1988. osvojila srebrnu medalju. S 23 godine dobila je prvi angažman u stranom klubu. Jednogodišnji ugovor za talijanski Bari bio je samo početak njezine duge inozemne avanture, zahvaljujući kojoj danas odlično govori španjolski i talijanski, te se služi engleskim i portugalskim.
Od svih zemalja u kojima je živjela, Brazil ju je, kaže, najviše oduševio zbog toplih i srdačnih ljudi te ugodne klime, dok joj se Sjedinjene Američke Države nisu ni najmanje svidjele.Moraš biti deset puta bolji od njih da bi te smatrali ravnopravnim. Hladni su i svatko gleda samo sebe i svoj interes - kaže Raza, koja je u Detroitu igrala samo jednu sezonu

Osvojene medalje i spisak klubova za koje je igrala Razija Mujanović:
Jedinstvo de Tuzla (Bosnia) 86/90
Puglia de Bari (Italia) 90/91
Dorna Godella (España) 91/92
SFT de Como (Italia) 92/96
Microcamp de Campinas (Brasil) 97/98
Shock de Detroit (USA-WNBA) 98
Fitt de Vicenza (italia) 98/99
Rescifina de Messina (Italia) 99/00
Quaker de Campinas (Brasil) 00
Banco Simeón de Vigo (España) 00/02
MKB Euroleasing de Sopron (Hungria) 02
UB. Barça (España) 02/04
ZKK de Zagreb (Croacia) 04/05

Campeona de Europa con el Jedinstvo (1989)
Campeona de Europa con el Dorna Godella (1992)
Campeona de Europa con el Como (1994 y 1995)

Bronce Europeo cadete del 85
Bronce en Europeo Junior del 88
Plata en Olimpiada de Seul del 88
Plata en el Mundial del 90

Priredio(la): Tuzlarije