TUZLANKE I TUZLACI

18.02.2005.
Zijad Sarajlić
Da i vozač u nekim izuzetnim okolnostima može napraviti podvig dokazao je vozač kombija ˝Citroen˝, zaposlen u Služni hitne pomoći Tuzla skromni Zijad Sarajlić. Prevozeći u kombiju bolesne, ranjene i osobe u svako doba dana i noći, ovaj vozač je doživio razne, najčešće dramatične situacije. Da li je želio ili je to bilo spontano, ljudski i patriotski, napravio je tri podviga.

˝Negdje, čini mi se 1986. godine u predjelu prema Tušnju iznenada je došlo do snažnog pucanja sonovoda. Usljed toga došlo je do žestokog prodora slane vode. Oko mjesta nesreće stvorila se velika para. Slučajni prolaznici su padali u nesvijest, bivali su povrijeđeni, a neki su od toga odmah umrli. Kada je javljeno Službi hitne pomoći upućen sam hitno na mjesto nesreće. Ne obazirući se na opasnost koja mi prijeti, spašavao sam osobe koje su ležale, ubacivao ih u kombi i odvozio u bolnicu. Takvu, dramatičnu situaciju i sliku koju sam zapamtio, nikada neću zaboraviti˝ - kaže Zijad Sarajlić.

A kada je nastupio 15. maj 1992. godine i kad je jugovojska počela agresiju na Tuzlu, na Brčanskoj malti je došlo do velikog okršaja između branilaca, Tuzlaka i agresora. ˝Službi hitne pomoći je, nakon silnih explozija, javljeno da dođemo na mjesto okršaja, jer ima ranjenika. Ja sam zajedno sa doktorom Mehmedom Huseinefendićem, dojurio. Ni doktor ni ja se nismo obazirali na pucnjavu i našli se usred okršaja. Nekoliko ranjenika ležalo je. Nismo ni znali kome pripadaju, ubacili smo ih u auto i odvukli na Gradinu. Tada smo uvidjeli da su to agresorski vojnici kojima je ukazana ljekarska pomoć. POnovo smo se vratili na mjesto događaja i ponovo prevozili ranjenike˝ - naglašava Zijad Sarajalić.

Treći slučaj dogodio se 25. maja 1995. godine na Kapiji kada je od agresorske granate stradalo preko 70 mladih osoba. ˝Bila je to velika borba za ranjene mladiće i djevojke. Brzo smo ih ubacivali u kombi i jurili na hirurgiju. Nekima smo pomogli da hirurzi obrade rane, a neki su na žalost, već bili izdahli. Ali tu strašnu noć kada je došlo do masakra dijela tuzlanske mladosti, neću i ne mogu zaboraviti ˝ - sjeća se naš sagovornik.

Danas ovaj snažni vozač, od rane zore počne da prevozi bolesnike na dijalizu, na Gradinu i vraća ih kućama. To čini tako revnosno i odgovorno da zaslužuje svaku pohvalu.

Priredio(la): Tuzlarije