TUZLANKE I TUZLACI

15.03.2005.
Predrag Stanković


Dean Ivanović, Alen Garagić, Denis Azabagić, Boris Tesić, Nedim Šuta..Portugal, Barselona, London, Čikago.Šta je ovoj raji zajedničko?Svakako gitara, muzika, umjetnost, , virtuoznost, svjetska klasa.Goleme geografske odrednice, čije se linije u sprotnim smjerovima dodiruju u Tuzli, odakle je sve počelo.Dakle, njihova karijera je počela u ovom gradu, davno prije nego li su sanjali da će jednog dana učiti na Kraljevskom muzičkom koldžu u Londonu, ili i sami podučavati o tajnama gitare na Univerzitetu u Čikagu.No, ovo nije priča o njima.Uvijek pomalo u sjeni svojih učenika je profesor Predrag Stanković, čovjek kojem ova poznata muzička imena, ali i mnoga druga, manje poznata, mogu zahvaliti za uspjehe .Ako bi se profesorima, kao trenerima olimpijskih šampiona i svjetskih rekordera, na velikim takmičenjima dodjeljivale medalje, onda bi Predragu Stankoviću bila potrebna čitava vitrina da s ponosom pokaze svoje trofeje.Do sada su njegovi učenici, na najslavnijim, najpoznatijim i najprestiznijim svjetskim takmicenjima i festivalima gitarista osvojili oko 70 prestižnih nagrada.

Predrag Stanković i učenik Sanel Redžić





Predrag Stanković kaze da je jos kao dječak iz ulice 6.bosanske brigade, slusao majku koja je cesto pjevala, otac mu tada kupuje prvu gitaru i pocinje svirati.Svirao je sa Eneverom Husanovićem i Zlatkom Stanekom, pa u grupi „Bravo“, igranke subotom i tu i tamo na nekim zabavama.Skraćena retrospektiva priču odvodi u Sarajevo, gdje uči klasičnu gitaru kod tada neprikosnovenog Ivana Kalcine, a važna godina i svemu što dolazi je 1973.kada se vraća u Tuzlu.U Domu mladih otvorio je prvu školu gitare u Bosni i Hercegovini, sto je bila prava muzička novost na ovim prostorima.Odmah je bilo preko stotinu upisanih dječaka i djevojčica.Ohrabren, razgovarao je sa ljudima iz Muzičke skole da otvore odsjek gitare, ali je bilo zapelo na nekim formalnim razlozima.Ipak, 1979.godine, u Osnovnoj muzičkoj školi je „gitara“ zasvirala.A, dvanaest godina kasnije, otvorena je i škola gitare u Srednjoj školi.Iako ratne godine po pravilu znače prekid rada u mnogim djelatnostima, u umjetnosti pogotovo, slučaj Predraga Stankovića i njegovih učenika, po svemu je izuzetak.Imali su vrhunski kvalitet ali je profesora i učenike tištilo sto to nikome ne mogu pokazati, jer je rat.A pokazali su iz inata .Profesor Stanković je posebno ponosan na koncert kamerne muzike, koji su tuzlanski gitaristi održali pred prepunom Kristalnom dvoranom Hotela Tuzla, najteže ratne 1994.godine.Isti osjećak vlada kad se pomene šest izvodjenja muzičko-scenskog recitala „Proroka“, orijentalnog pisca Halila Dzubrana, u istom ratnom ambijentu.
Vrijeme se vratilo u mirno i nastavlja se sa radom.Iz Tuzle u svijet odlaze školovani gitaristi, ne gotovi, jer umjetnost ne poznaje takav izraz, ali zreli za dalje učenje i usavršavanje.Profesor Stanković kaze da su njegovi bivši učenici koji su dostigli svjetsku klasu, postavili svojim nasljednicima u Muzičkoj školi, visoke standarde.Kada je njemacki muzički kritičar Tomas Miler Pering, oduševljen jednim nastupom tuzlanskih gitarista, upitao:-Pa, zaboga, na koji način dolazite do takvog kvaliteta?Odgovor profesora Stankovića je otprilike bio ovakav –Nista lakse.Radimo svih sedam dana u nedelji.A, da ne gubimo vrijeme, kada vježbamo za takmičenja, umjesto da učenici dolaze u školu, profesor ide njima kući.I na kraju, druga strana medalje.Vrhunski umjetnici u svijetu bivaju dobro nagradjeni za svoje umjeće.Publika tamo dobro zna gdje ide, zašto ide, i koliko vrijedi koncert.Primjera radi, Denis Azapagić je za prvo mjesto u Španiji dobio nagradu od 53 hiljade maraka, i ugovor za 50 koncerata u SAD, svaki po 10 hiljada maraka neto, uz obavezu jedne trećine u humanitarne svrhe.Profesor Predrag Stanković u Muzičkoj skoli zaradjuje 500 maraka mjesečno, radom u normi za dva i po čovjeka.Ali, kaže nema materijalnog pokrića za takav trud.Ima nesto drugo.Raduje ga kada mu kolege od srca čestitaju, jer znaju šta sve treba uložiti da se dodje do vrhunskog kvaliteta.Posebno mu je zadovoljstvo sto su njegova dva učenika pobijedila na takmičenju u Španiji, kolijevki gitare.U rijetkim slobodnim trenucima beskrajno uziva u snimcima muzike njegovih učenika, kako se samo može uživati u zvucima gitare.

Skracena verzija iz Fronta Slobode

Priredio(la): sunce