TUZLARIJE - VREMEPLOV

10.11.2004.
Forumaši pričaju
Tuzla, ne tako davno
Mima nam priča
Iako ja uglavnom dosađujem sjećanjima, evo još jedog flashback-a: Kasarna na mjestu današnjeg Doma zdravlja u Rudarskoj ulici (Početak Slatine). Zvuk prave trube ujutro i u povečerje. I Pazar, a na Pazaru u sajmeni dan, šarenilo naroda, od dimija do šokačkih suknji i marama ... Ostala mi u sjećanju snježno bijela boja ženskih košulja i jak kontrast crnim povezima oko struka ... Pa nene u dimijama ... divota šarenila i dovikivanje, blejanje ovaca (?!!)... Anto olovka ispred kina Mladost, prebire po džepovima ... Crne đačke kecelje što promiču do osnovne škole na Pazaru i srednje kraj kina ...Pa autobusi na sprat, broj 12 (?) za Slavinoviće, davno ... Nosim neni torbe s pijace, Jala, pekara i mesar kod Kipova, imao je sve zube srebrne i pitao nenu - šta ćeš danas snaha, jesu l´ došli tvoji iz Zg? Kao dijete znala sam blenuti u njega širom otvorenih usta i očiju ... Tuzla ... stara samoposluga, prepukla od tonjenja, put na Banju i zelena kuća koje davno nema a pamtim kad su na nju postavili mjernu letvu i pratli njeno tonuće... Banja, pala s klackalice, razbila glavu pa mi ošišali dugu kosu ... u zoološkom vrtu mali medo (uvijek neki moj medo iz TZ?! ) ... boza i bostan, brda bostana na pijaci, slastičarna kod Iljazovića, i stadion Slobode ...


Sunce dodaje
Mima, ja volim tvoja sjecanja, trebala si svako malo detaljnije opisati da sta sebi u glavi docaram .

Kada mi roditelji pricaju o bazenu pod Banjom (sada teniska igralista), njihovim izlazenjima na Korzu, starog pasaza (toga se i ja sjecam), skolskih kapa na kojima pise koji su razred , i toliko jos toga steknem utisak da je njima bilo ljepse ili mi se samo tako cini, jer svako doba ima svoju ljepotu .
Ja se sjecam da je Dom zdravlja bio na putu prema Drugoj Kraiskoj (kako se sada ta ulica zove ?).

Zatim, ima jedna velika kuca kada se krene od Skvera prema Slatini, na njoj cini mi se pise "vila Azra", tu se nalazi mezar(grob), nikad nisam saznala je li tu stvarno neko sahranjen i ako jeste ko ?

Cutie
Ja se sjecam prije nego sto je otvorena Bioloska zbirka ta kuca (u Titovoj) se zvala Vila Matilda. Ja sam uvijek mastala o tome kakva mora da je bila ta Matilda da je imala svoje ime na kuci, mora da je bila neka velika gospodja, ljepotica, nasto kao iz ruskih romana...

Sjecam se i malih fisekica kospa koji su se za dinar prodavali ispred kina.
Neki dan sam ovdje isla u kino, pa fotelje udobnije nego moj kauc kod kuce, podsjeti me na drvene stolice u Kinu Centar i film Amadeus koji je, cini mi se, trajao 5 sati, a stolice neudobne...

Spricer i krem torte kod Ilijazovica...

Da li neko zna je li Joldo Sinter stvarno postojao?

Mima
Sjecam se kuće i toga groba, uvijek je tamo netko palio svijeće, ali mi nisu znali reći čiji je to mezar. Netko je pričao da su tamo sahranjeni tuzlanski Romeo i Julija ili barem neko(a) nesretno zaljubljen(a) ... A niz tu ulicu, od Skvera prema mojoj zgradi i kinu Mladost, jurili su moji jalijaši iz "Šangaja" na malim kolicima. Bila je to omanja daska na metalnim kotačićima koji su posebno zvečali po asfaltu i kockama. Imala su djeca "skateboard", prije 30 i više godina. Kad bi se sjurili niz ulicu nema zaustavljanja, narod je uzmicao na njihovo - Čuuvaaj!!! I bašte, predivne bašte oko stare kuće Pašića, pa na Kuli, Medenicama, drvene tarabe koje kriju ruže, one velike, mirisave, žuto-narančaste, od čijih se latica pravi slatko i šerbe, i opet raja mog djetinjstva ...

medic
Ta kuca sa mezarom nije vila "Azra".Vila "Azra" se nalazi u kazan-mahali, preko puta SDK-a.
Postoji i vila "Katarina" u ulici seste bosanske (od skvera prema Tusnju). Kafe "Leonardo" je sada "Flamenco".Ima onu lijepu potkrovnu prostoriju sa drvenim gredama, plesne veceri, muziku uzivo (onaj fini RNR)... I ja se pitam ko je zivio u tim "vilama".

Sunce
Ima jedna slasticarna na putu od Skvera do pijace, kod pekare Hukic, zove se Jagoda.
Cini mi se da je 25 godina ista, na ulazu je uvijek bio visok, mrsav covjek, plavih ociju i upalog lica, specijalitet kuce "masno tijesto". Ljetos prolazim, na vratima njegov sin (valjda je sin ), iste crte lica, iste oci, ista vrata isto sve .Kao da je vrijeme stalo .

Sjecam se i starog Sacira, stoji iza pulta u bijelom mantilu, a sa strane poredane kartonske kutije od muskih kosulja ako ko hoce vecu kolicinu kolaca, nije bilo ovih finih kutija kao sada. Djeca su zimi znala dobiti sampitu u kornet to je bio ko fol sladoled
(Tekstovi preuzeti sa našeg foruma i teme Tuzlanski vremeplov

Priredio(la): admin