TUZLARIJE - VREMEPLOV

11.12.2004.
Pecara
Iako brojčano mala jevrejska kolonija u Tuzli bila je izuzetno dobro pozicionirana u periodu između dva svjetska rata.Jedan od najpoznatijih svakako je bio Herman Vizler.U Tuzlu se doselio sa porodicom oko 1888.godine.Ta godina je upisana kraj njegovog imena u registru iz austrougarskog vremena.Bavio se otkupom šljive koju je sušio, a pravio je i rakiju.Veliki posao tek će započeti gradnjom i otvaranjem pecare rakije pod nazivom˝Velepecara šljivovice H. Vizlner i sinovi˝.Podignuta je prostoru nekadašnje Skojevske a sada Armije BiH ulice, neposredno uz korito rijeke Soline, jer je za pečenje rakije trebalo dosta vode za proces hlađenja.Tuzlaci i danas jednu od zgrada podignutu na ovom lokalitetu zovu ˝Pecara˝.Pecara se brzo razvila u jednu od najvećih i međunarodno priznatih destilacija.Nakon Prvog svjetskog rata preduzeće je naslijedio i njime rukovodio Hermanov sin Joško Vizler.Tada preduzeće doživljava svoj najveći uspon.Godišnje se prerađivalo oko 200 vagona šljive.Pred Drugi svjetski rat Vizler je bio najveći proizvođač šljivovice u Bosni i Hercegovini.Kupci su se nalazili i izvan ex Jugoslavije pa čak i u Americi .Sa Vizlerovom etiketom na probirljivo tržište zapada stizali su ˝The Yugoslav Slivovic˝ i ˝The Yugoslav Plum Brendy˝.Kvalitet Vizlerove šljivovice nije ostao neprimjećen na međunarodnim sajmovima.Na međunarodnoj izložbi u Rimu 1919.Vizlerovoj bosanskoj šljivovici pripao je ˝Gran pri˝ sa velikom zlatnom kolajnom.Na fotografiji vidimo Hermana Vilznera, u prvom planu kraj automobila, prilikom dopremanja jednog transporta šljive u ˝Pecaru˝ koja je bila povezana sa uskotračnom željeznicom Doboj -Simin Han.


Evo kako danas izgleda taj dio grada, slikano u proljeće 2004.

Priredio(la): S.M./FS