TUZLARIJE - VREMEPLOV

09.03.2005.
Pod Tuzlom se zeleni meraja
Najpoznatija tuzlanska sevdalinka (Pod Tuzlom se zeleni meraja) nastala je u vrijeme prodora istočnjačke islamske kulture na slavenski jug, kada je Bosna bila jedna od turskih provincija. O nastanku ove pjesme nema pouzdanih izvora, ali ona i do danas živi, kao što žive i predanja uporedo s njom.

Junaci pjesme Pod Tuzlom se zeleni meraja su momak i djevojka. Mujo je džerimidžija (onaj koji uzima globe), uz to sarhoš (pijanica bekrija) i zulumćar. Pjesma kaže: ˝Svaka cura po žut dukat daje˝, jer je Mujo opak, i svaku bi curu mogao osramotiti. I pored toga što je bio bekrija i zulumćar, lijepa i siromašna Fata je sevdisala ovog deliju. Nije imala dukata, zato skida običan ˝đerdan iza vrata ˝ i poklanja ga voljenom momku. Do ovog trenutka pjesma je narativna, a onda, u posljednja dva stiha djevojka se direktno obraća momku, iskazujući svoju ljubav i obećanje da će mu roditi ˝sina od megdana˝, što je predpostavljalo najveći dar u kontekstu burnog vremena u kojem su i Bosnu i Tuzlu s njom potresali nemiri i bune, paljevine, bolešćure i siromaštvo.

Negdje do pred drugi svjetski rat u Tuzli se mogla čuti pjesma Sarhoš Aljo drumi zatvaraše, a čiji je osnovni motiv sličan pjesmi Pod Tuzlom se zeleni meraja. Pjesma je veoma kratka, sadrži samo pet stihova. Sarhoš Aljo drume zatvaraše/pa od cura đumruk uzimaše/ Otud ide Bešlagića Fata / Nećeš proći, Bešlagića Fato / Nećeš proći dok te ne poljubim! Navedenu pjesmu zabilježio je Mehmed Salihspahić. I do danas se jedan dio Tuzle naziva Brčanska malta, gdje se u vrijeme Turaka morala platiti taksa za ulazak u grad. U novije vrijeme ovaj đumrugdžija iz pjesme Sarho Aljo drume zatvaraše ˝preselio˝ se u pjesmu Pod Tuzlom se zeleni meraja i do našijeh dana tuder seiri i uzima đumruk od svake cure koja kraj nje naiđe.

Stariji Tuzlaci znaju priču o pjesmi Pod Tuzlom se zeleni meraja u kojoj precizno lociraju onu čuvenu tuzlansku zelenu meraju: to je prostor nekadašnjeg Marvenog trga (pijaca, pazar), a ta pijaca postojala je i poslije oslobođenja, negdje na prostoru gdje je danas OŠ ˝Džemal Mandžić˝ (sada Pazar). Nekada je tu bila prostrana čistina (ledina, meraja), u čijoj blizini protiče riječica Jala. Na meraji su petkom predviđeni teferići, okupljaju se momci i djevojke, tu se zabavljala mladež, igralo kolo, pjevalo i ašikovalo. I sve se to događalo izvan gradskih zidina, i izraz ˝pod Tuzlom˝ jedino se tako može objasniti, jedino tako postaje logičan u naznačenoj sintagmi. Jer tako je uobičajno da se govori i kad je riječ o drugim srednjevjekovnim gradovima itd. Narodni pjesnik je uobličavao svoj pjesnički izraz u skladu sa Tuzlom se zeleni meraja, htio je reći da se ispod zidina starog tuzlanskoga grada zeleni meraja. Strogi centar stare Tuzle bio je opasan zidinama, otuda je sve što je bilo neposredno izvan zidina moglo da se smjesti u izraz ˝pod Tuzlom˝, pa i zelena meraja koja je u pjesmi opjevana.

Nijaz Alispahić iz albuma Pod tuzlom se zeleni meraja.

Priredio(la): cupo