TUZLARIJE - VREMEPLOV

09.04.2005.
Tonjenje Tuzle 2
Prvu industrijsku eksploataciju soli, sa velikim stepenom ispumpavanja vode iz bunara, otpočeli su Austrijanci na kraju prošlog stoljeća. Kao posljedica eksploatacije sonog ležišta izluživanjem, ubrzo su se pojavile površinske deformacije. Prve promjene zabilježene su 1907.godine. Sedam godina poslije izvršena su prva geodetska mjerenja. U periodu od 1814.-1947. godine maksimalno slijeganje iznosilo je dva metra. Za deset narednih godina slijeganje se udvostručilo. Već tada postaje jasno da je urbano područje grada žrtva nekontrolisanog eksploatisanja slane vode.

Rušilo se, a onda se neko sjetio da ipak valja potomstvu ostaviti neki biljeg, bar kao krnju informaciju o tome kako je nekada izgledalo područje „pod pingom“, kako je hiljadu ljudi živjelo sa svojim malim i velikim brigama, planovima i radostima, sve od 1953.godine, kada su počela prva iseljavanja, oko 15.000 ljudi do 1987.

Jedna kuća, nedaleko od sjeverne magistrale, a na putu prema ulazu u Slanu banju, bila je praktično zakonski zaštićena.

Na fasadu je postavljena tabla s najnužnijim podacima. Od 1914.godine, kada je počelo mjerenje, tlo se sve više obrušavalo. Došlo se do kote minus devet i tu se stalo. Biljeg je morao da se sruši.


Jedan od posljednjih činova „pinge“. Februar je 1980.godine. Žice su postavljenje uokolo radi predostrožnosti i bezbjednosti. Valjda posljednja kuća u koju se moralo ulaziti u čizmama.




Pasaž

Ode i poznati prolaz, popularni „Pasaž“. Krajem predesetih i tokom šezdesetih godina je nezaobilazna znamenitorst korza, stanicu za predah nakon dugog špartanja od Kina „Proleter“ do „Kapije“ i nazad. Za kišnih večeri prestavljalo je toliko značajnu nadstrešnicu. Tu su se sticala poznanstva, izgovarale i prve ljubavne riječi, dobacivale šale za pamćenje.
Pasaž, dug nepunih stotinu metara, brujao je i kao poslovna arterija, od Ulice Maršala Tita, spram starog „Bristola“, do Matije Gubca, tik pred Narodno pozoriše: "Snjeguljica" za djecu, juvelirnica za dublji džep, konefekcija "Beko", "Jugoplastika" Split, frizer, karabini i "prelemače"za lovce, ..


Čas očigledne nastave o čudnim procesima prirode. Došli su đaci sa svojim profesorima na „lice mjesta“ da se uvjere u to kako se zemlja sliježe .


Nekadašnja Duga ulica, iznikla paralelno sa južnom stranom Slane banje, na kojoj je poslije oslobođenja zasađeno borova, topola, breza i drugog drveća. U sjeni zelenila trajala je ova ulica, neasfaltirana doduše, ali zanimljiva, koliko po ljudima toliko i po arhitekturi građanskih, porodičnih kuća. Da pomenemo Franju Ledera, vajara, jedinog pravog tuzlanskog boema. Stanovao je baš u ovoj ulici ili tačnije rečeno, samo navraćao da prespava u prizemlju zgrade kraj koje je parkiran kamionet. Tako, sve do zimskih dana 1963.godine kada je preminuo. Ulica je propadala, uporno, sistematski, metodično. Ponirala je u vodu. Čovjek je više ne može da nađe. Postoji samo jedan krajičak s istočne strane od teniskih igrališta. Ko bi rekao da su tu nekad bile kuće i dvorišta?


Evo još nekih fotografija na kojima vidimo kako su nekad izgledali dijelovi Tuzle gdje je tonjenje grada bilo najintenzivnije.







Za prilog koristene knjige: Album zaboravljenih prizora, autori Vitomir Pavlović i Miroslav Hlubina, Tuzland, autor Fatmir Alispahić

Priredio(la): S.M.