TUZLARIJE - VREMEPLOV

21.04.2005.
Osnovna škola Pazar

Škola stara fotografija

Današnja osnovna škola ˝Pazar˝, prema nekim historijskim podacima i bilješkama hroničara, vodi porijeklo još iz daleke 1882. godine.
Pod nazivom Druga osnovna škola, u Atik-mahali, u neposrednoj blizini današnje ˝Stare ulice˝ i ˝Ulice Stari grad˝, sagrađena je zgrada za potrebe medrese i ruždije, a pripadala je Vakuf medresi.
Škola se sastojala iz tri tijesne ucčonice sa ukupno 260 m2 zemljišta.
U vrijeme turskog perioda školu su pohađala iskljucivo muslimanska muška djeca, a pretpostavlja se da je tada bilo oko 45 učenika.
Uoci Prvog svjetskog rata školske 1913/14.godine broj učenika se povećava na 180.
U vrijeme Ausrougarske vladavine škola nastavlja da egzistira pod nazivom II djecacka narodna osnovna škola. Zgrada ove škole bila je locirana izmedu danasnjeg ˝Trga oslobođenja˝ i ˝Ulice Sakiba Kunosica˝. Sa cetiri ucionice, kancelarijom upravitelja i vrtom od 480 m2, bila je nesto prostranija i ljepša.
Od školske 1917/18.godine pa do školske 1929/30.godine školu i dalje pohađaju samo muslimanska muška djeca. Konfesionalni sastav sa mijenja od 1930/31. pa do II svjetskog rata, tako da školu po prvi puta pohađaju djeca pravoslavne, katolicke i jevrejske vjeroispovijesti. Muška i ženska djeca su bila odvojena.
Kako je pomenuta zgrada postala tijesna, a izgradnja nove škole na Pazaru bila je izvršena, to se ucenici zajedno sa uciteljima sele u novu školu školske 1937/38.godine. Tada ona dobija naziv ˝Narodna osnovna škola˝. Smještena uz ondašnju stocnu pijacu (Pazar), izmedu tadašnjih ulica Petar Miljanovic i Džemal Mandžic, zidana na sprat, sa 12 ucionica, sanitarnim cvorom u zgradi, vodom i pratecim prostorijama: zbornicom, kancelarijama upravitelja i sekretara, ostavama, a u prizemlju i stanom za domara, predstavljala je u to vrijeme impozantan objekat.

Sala za fizičko stara fotografija

Ukupna površina škole i vrta iznosila je 1.000m2. Vrt je bio omeden niskom betonskom ogradom. Zdanje samo po sebi je pretpostavljalo punu osmogodisnju školu, sa odvojenim ulaznim vratima istepeništem za mušku i žensku djecu. Ovaj podatak navodi na cinjenice da je u Tuzli i šire, u to vrijeme, sagrađena prva mješovita škola.
Broj odjeljena sa povecao na 8. ukupno 395 ucenika bilo je impozantan broj i škola se ubrajala u vece.
Od izgradnje ove zgrade pa do danas i objekat i institucija doživljava transformacije, a uz sve to mijenjala je svoje ime.
od 1939.g. do 1944.g. radi pod nazivom ˝Narodna osnovna škola˝,
od 1945. do 1959.g. zove se ˝IV osnovna škola˝,
od 1960. do 1977.g. dobiva naziv Osnovna skola ˝Džemal Mandžic˝,
od 1979.g škola ulazi u sastav Radne organizacije osnovnog obrazovanja i vaspitanja kao OOUR-a OŠ ˝Džemal Mandžic˝.
Za vrijeme II svjetskog rata 1943. do 1944. godine škola privremeno biva i partizanska bolnica za oporavljanje iznemoglih i oboljelih boraca.Nakon Drugog svjetskog rata kao obrazovna institucija daje znacajan doprinos u opismenjavanju radno aktivnog stanovništva putem tecajeva i takozvanih vecernjih škola.
Duže vrijeme ova škola je bila vježbaonica uciteljske škole, gdje su se teoretski obrazovali i prakticno pripremali prvi posljeratni ucitelji.
Broj ucenika je varirao, tako da je u jednom periodu bivalo i po 1.500 ucenika, rasporedenih u 35 glomaznih odjeljenja (redovno je bilo preko 40, a nerijetko i 50 ucenika). Radilo se u tri smjene. >

Od završetka rata pa sve do 1970.g. objekat školske zgrade je služio namjeni postojecem i zatecenom stanju. Sredstvima samodoprinosa, kapaciteti su prošireni izgradnjom fiskulturne sale asfaltiranjem dvorišta i uredenjem lijepog parka ispred škole. Ukupna površina asfaltiranih sportskih terena i travnatog dvorišta iznosi oko 4.000 m2. Cijelom svojom dužinom zgrada je omedena niskom ogradom uz koju je posadena i živa ograda.
Sa novom fasadom, vodovodnom mrežom, prikljucenjem na toplifikacijsku gradsku mrežu, elektricnom rasvjetom i enterijerima, škola djeluje kao da danas izgradena, kao da nije prošlo preko 50 godina.
I pored svih ovih uslova i cinjenicom da nastavu i dan danas izvodi iskusan i u gradu ugledan sastav nastavnog osoblja, broj ucenika za posljednjih deset godina opada. Razlog tome, možemo uglavnom naci u izgrdnji novih naselja: Sjenjak, Slavinovici, Zlokovac, a nesto kasnije i Solina, Stupine i druga naselja koja su još u izgradnji. Usljed pojave ovih novih naselja došlo je do pomjeranja grada prema istoku, sto je uzrokovalo da je ovu školu 1987/88.godine pohadjalo svega 708 ucenika rasporedenih u 25 odjeljenja koja u prosjeku broje ispod 30 ucenika.

Danas je u realizaciji vaspitno obrazovnog procesa ukljuceno je 30 nastavnika i profesora i uz direktora, pedagoga, sekretara i 6 ostalih radnika škola broji 39 zaposlenih.U vannastavnim aktivnostima ukljuceno je preko polovine ucenika koji gotovo svake godine školi donose veliki broj pohvala, priznanja, povelja, diploma ne racunajuci individualne uspjehe pojedinaca.

Priredio(la): cupo/pazar