26 oktobar 2009

Bastah i ostali: Vrijeđanje svjedoka

Ibro Osmanović, dodatni svjedok Tužilaštva na suđenju Predragu Bastahu i Goranu Viškoviću, pričao je u sudnici kako je tokom rata u Vlasenici izgubio 36 članova šire i uže porodice, među kojima brata i sestru.



Nakon što je svjedok ispričao svoju priču o mučenjima i gubicima koje je pretrpio tokom rata, optuženi Predrag Bastah ga je u sudnici nazvao “lažovom”. Sudsko vijeće ga je upozorilo da ne smije vrijeđati svjedoka.

“Došao je Bastah – neko ga je zvao Predrag, neko Dragan, a svi Car. On je došao na moja vrata naoružan i u uniformi, bez ikakvog policijskog ili sudskog naloga, i rekao mi da idem s njim i dam neku izjavu. To je bio 22. maj 1992. godine. Ja sam otvorio vrata i krenuo za jaknu i cipele. On mi je rekao da mi to neće trebati i da neće biti drugog poluvremena. Ja sam shvatio da je to kraj mog života”, ispričao je Osmanović.

Državno tužilaštvo tereti Predraga Bastaha zvanog Dragan ili Car i Gorana Viškovića zvanog Vjetar, bivše pripadnike policijskih i vojnih struktura Republike Srpske, za “silovanja, mučenja, protjerivanja i ubistva” Bošnjaka na području Vlasenice tokom 1992. godine.

U optužnici se navodi da je Bastah, zajedno s dvjema neidentifikovanim osobama, 22. maja 1992. godine nezakonito zatvorio Ibru Osmanovića u ćeliju u policijskoj stanici u Vlasenici, gdje je “bio izložen neprestanom maltretiranju i mučenju”.

Svjedok je kazao da ga je Bastah odveo do policijske stanice u Vlasenici, gdje je bio zatvoren u nekadašnji magacin za oružje, i maltretiran.

“Tamo je bilo iscrpljivanje jelom, pićem i fiziološkim potrebama. Jer je toalet bio na drugom spratu i svi koji su išli do druge prostorije pretučeni su”, kazao je Osmanović, koji je nakon nekoliko dana prebačen u zgradu zatvora iz suda u Vlasenici.

Osmanović je kazao da je u vrijeme zatočenja u zgradi zatvora nekoliko puta vidio prvooptuženog, te je govorio kako je Bastah došao jedne prilike i svojim kamionom odvezao 31 zatvorenika iz zatvora, od kojih su “samo dvojica stigli živi do logora Sušica”.

“Na dan 18. juni, popodne, otvorila se ćelija i bila je prozivka. Tovarili su nas u kamion i vozali neko vrijeme po gradu. Potom su nas odveli do logora Sušica, bivši hangar Teritorijalne odbrane Vlasenice, gdje je bilo zatvoreno oko 550 ljudi”, ispričao je Osmanović.

Prema navodima optužnice, dvojica optuženih učestvovala su u hapšenju bošnjačkih civila i njihovom zatvaranju u Stanicu javne bezbjednosti (SJB) Vlasenica i logor Sušica.

Svjedok Osmanović je u sudnici kazao da je u logoru Sušica nekoliko puta vidio Gorana Viškovića zvanog Vjetar, koji je “odvodio grupe na prisilni rad u Vlasenicu”.

“Lično je on vodio mog brata Hajrudina i drugih 15 muškaraca iz logora svaki dan. Jedan dan brat je držao flašu nakon što se vratio i Goran ga je tjerao da pije tu tečnost iz flaše u kojoj je bila ‘krompirova zlatica’. Tog dana imao je i par čvoruga na glavi i rekao mi je da, ako ga prozovu sutradan, on neće ići jer ga Višković ubi”, dodao je svjedok.

U optužnici se navodi da je Višković između 18. i 30. juna 1992. godine u logoru Sušica tukao kundakom puške, nogama i rukama Hajrudina Osmanovića, kojeg je u nekoliko navrata odvodio na prinudni rad, te je jedne prilike “u staklenu bocu napunjenu vodom stavio nametnike tzv. zlatice, a potom natjerao Hajrudina Osmanovića da popije sadržaj iz boce”.

Svjedok Osmanović kazao je da je iz logora Sušica prebačen u logor Batković u blizini Bijeljine 30. juna 1992. godine, te da je kasnije saznao da su mu brat Hajrudin i sestra Ferida ubijeni u Vlasenici.

“Osim nadoknade materijalne štete, jer sam sve izgubio, tražim i materijalnu i moralnu satisfakciju protiv obje osobe koje sam prepoznao ovdje”, zaključio je Osmanović.

Naredno ročište zakazano je za 5. novembar 2009. godine.

(BIRN)

Logor Sušica - Vlasenica

12.11.2009

Institut za nestale BiH

U Tuzli identificirano osam tijela

U prostorijama Komemorativnog centra Tuzla danas je izvršena identifikacija osam tijela, kazala je Agenciji Fena glasnogovornica Instituta za nestale osobe BiH Lejla Čengić.
Identificirani su: Ramiz (Ramo) Vranjkovina rođen 6.8.1936. u mjestu Tegare, općina Bratunac, ekshumiran 5.11.2008. u mjestu Ređići, općina Bratunac; Nurija (Mehmedalija) Hamidović, rođen 25.5.1964. u Nezuku, općina Zvornik, ekshumiran 25.11.2002. u Slavonskom Brodu; Džemal (Džemil) Mustafić, rođen 17.4.1973. u Loznici, R Srbija, ekshumiran u mjestu Glumina, općina Zvornik; Hasan (Mujo) Kapidžić, rođen 1919. u mjestu Glogova, općina Bratunac, ekshumiran 15.10.2004. u mjestu Glogova, općina Bratunac.

Identificirani su i: Vahid (Hasan) Kapidžić, rođen 1940. u mjestu Glogova, općina Bratunac, ekshumiran 15.10.2004. u mjestu Glogova, općina Bratunac; Šećan (Ohran) Ahmetović, rođen 13.7.1960. u mjestu Nurići, općina Vlasenica, ekshumiran 2008. u mjestu Hakalaši - Vlasenica; Mevlida (Velja) Durić, rođena 1966. u Durićima, općina Vlasenica, ekshumirana 2008. u mjestu Hakalaši, općina Vlasenica te Muhamed (Abdulah) Muminović, rođen 21.11.1924. u mjestu Gradina, općina Vlasenica, ekshumiran 2008. u mjestu Hakalaši - Vlasenica.

Čengić je kazala da je danas na području Sanskog Mosta, na lokalitetu Modra, ekshumirano jedno tijelo i na području Međeđe brdo, općina Ključ, ekshumirani su ostaci jednog tijela.

Također, na lokalitetu Vlasenice, naselje Nedjeljišta, danas je započeta ekshumacija.

“Pretpostavlja se da će se na ovom lokalitetu naći najmanje dvije osobe. Radi se o žrtvama iz perioda 1992. s područja Vlasenice”, kazala je Čengić.

(Fena)

20.11.2009

Naredne sedmice kraj sudjenja za zločine u Vlasenici

Na ročištu koje je zakazano za 26. novembra odbrana Gorana Viškovića bi trebala uvesti posljednji materijalni dokaz, nakon čega će Sudsko vijeće zakazati termine iznošenja završnih riječi.

Tužilaštvo BiH tereti Viškovića, bivšeg vojnog policajca Vojske Republike Srpske (VRS), i Predraga Bastaha, nekadašnjeg rezervnog policajca Stanice javne bezbjednosti (SJB) Vlasenica, za niz zločina počinjenih 1992. godine nad civilnim bošnjačkim stanovništvom iz Vlasenice.

Istog dana Sudsko vijeće koje predsjedava na sudjenju Ratku Bundalu, Nedji Zeljaji i Ä�ordjislavu Aškrabi ponovo će saslušati zaštićenog svjedoka koji je već iskaz dao u korist Tužilaštva BiH i Zeljajine odbrane, govoreći o aktivnostima optuženih na području Kalinovika tokom 1992. godine.

Ovu trojicu bivših policajaca i vojnika Republike Srpske Državno tužilaštvo tereti za zločine protiv čovječnosti počinjene od aprila 1992. do marta 1993. godine nad Bošnjacima iz Kalinovika.

Novi svjedoci Tužilaštva BiH će dati iskaz u nastavku sudjenja Stojanu Perkoviću, koje je zakazano za ponedjeljak i utorak, 23. i 24. novembar.

Perković je, prema navodima optužnice, kao bivši komandir čete Vojske Republike Srpske (VRS) u mjestu Ladjevine, općina Rogatica, učestvovao u zločinima na području ove općine počinjenim 1992. godine, prenosi BIRN-Justice Report.

(Fena)

Vlasenica

Hajrija džamija u Vlasenici u potpunosti je uništena tokom srpsko crnogorske agresije na Bosnu i Hercegovinu. Uz donacije dobrih ljudi, džematlija, Vlaseničana raseljenih širom svijeta, džamija je ponovo izgrađena i sija u punom sjaju. Ljepša i veća nego što je prije bila. I ono najvažnije puna vjernika.

A izgleda ovako 15.01.2009 podne namaz

05.02.2010.

Za zločine u Vlasenici

Bastah i Višković osuđeni na 22 i 18 godina zatvora

Prvostepeno vijeće Suda BiH osudilo je Predraga Bastaha na 22, a Gorana Viškovića na 18 godina zatvora za zločin protiv čovječnosti počinjen na području Vlasenice.
Sudsko vijeće zaključilo je da su u periodu od aprila do septembra 1992. Bastah, kao rezervni policajac Stanice javne bezbjednosti (SJB) Vlasenica i Višković kao pripadnik vojske Srpske republike BiH, učestvovali u širokom i sistematičnom napadu "usmjerenom protiv nesrpskog civilnog stanovništva" te općine.

"Optuženi su oglašeni krivim za zločine protiv čovječnosti, jer je Vijeće ustanovilo kako je Tužilaštvo BiH tokom dokaznog postupka dokazalo opšte elemente tog djela te da je u tom periodu postojao širok i sistematičan napad vojske i policije Srpske republike BiH, kao i da su žrtve i oštećeni imali status civila, dakle zaštićene kategorije", naveo je Zoran Božić, predsjedavajući Sudskog vijeća.

Bastah je oglašen krivim po devet od ukupno 16 tačaka optužnice za učešće u "nezakonitim zatvaranjima, prisilnim nestancima i preseljenju stanovništva" kao i za ubistva civila Muje Klance te Tife i Zejne Ambešković.

"Tužilaštvo je van razumne sumnje dokazalo odgovornost prvooptuženog za tačke optužnice ubistva. Iskazi svjedoka, po ocjeni ovog Suda, imaju kontinuitet i dovode do jasnog zaključka o odgovornosti optuženog kao saučesnika za djelo ubistva, kazao je Božić dodavši da je Bastah oslobođen krivice za učešće u ubistvu Zahida Klempića u maju 1992. "

Nepravosnažnom presudom Višković je oglašen krivim za 11, dok je oslobođen osam tačaka optužnice. Između ostalog, Višković je osuđen za silovanja svjedokinje O8 i Jasmine Huremović, dok je oslobođen optužbe za silovanje zaštićene svjedokinje O6.

Bastah i Višković su oglašeni krivim i da su u junu 1992. u selu Jarovlje (općina Vlasenica) zarobili Ibrahima Lelu kojeg su potom odveli iz logora Sušica od kada mu se gubi svaki trag.

Određujući visinu kazne, Sud je kao olakšavajuće okolnosti cijenio činjenicu da su obojica optuženih "familijarne osobe" kao i to što su tokom ratnog perioda "pružali pomoć licima Bošnjačke nacionanosti".

Svjedoci su opisali optužene kao strah i trepet za muslimanski narod Vlasenice, dok su vozila koje su vozili nazvali vozilima smrti. Sud je ocijenio da je njihovo ponašanje zaprimilo nehumani obrazac, a što je cijenjeno kao otežavajuća okolnost.

Suđenje Bastahu i Viškoviću počelo je u junu 2008. Nakon izricanja presude Sud je Bastahu produžio pritvor za još devet mjeseci te odredio pritvor Viškoviću, koji se branio sa slobode od jula 2008.

Prvooptuženi Predrag Bastah je po okončanju čitanja presude zatražio riječ i Sudu ponovio kako se osjeća "nevinim po svim tačakama optužnice".

Sudsko vijeće je Bastaha i Viškovića oslobodilo plaćanja troškova postupka ocijenivši da bi se time "ugrozio opstanak njihovih porodica", dok je oštećene Sud uputio s imovinskopravnim zahtjevima na parnicu,..

(FENA)

05.02.2010.g.

Sud BiH: Predrag Bastah 22, Goran Višković 18 g. zatvora za zločine u Vlasenici

U Sudu BiH danas je izrečena presuda za ratne zločine počinjene na području opštine Vlasenica. Zločinac Predrag Bastah osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 22, dok je Goran Višković dobio kaznu u trajanju od 18 godina.

Prema optužnici Bastah i Višković su od aprila do kraja septembra 1992. godine sudjelovali u sistemskom etničkom čišćenju opštine Vlasenica od nesrpskog stanovništa, hapšenju civila i odvođenje u zloglasni logor Sušica.

U povodu izrečenih presuda oglasili su se iz Udruženja “Porodice žrtave rata Vlasenica 92-95” sa sjedištem u Tuzli.



U povodu izricanja presude za počinjene ratne zločine na području Općine Vlasenica, u slučaju Bastah i ostali, u kojoj su počinioci zločina nagrađeni presudom: Predrag Bastah 22 godine, Goran Višković 18 godina i Veljko Bašić, koji je predhodno oslobođen zbog starosti i zdravstvenih problema.

MI članovi Udruženja "PORODICE ŽRTAVA RATA VLASENICA 1992-95" izražavamo nezadovoljstvo odlukom da se optuženima za radnje, koje su i u međunarodnom Sudu pravde u Hagu u slučaju Vlasenica okarakterisane kao kazneno djelo genocida i stavljeno na teret optužnom Karadžiću, a Bastah i ostali su bili direktni izvršioci ovih zločina, odredi ovakav vid kazne. Šta onda žrtva da očekuje od pravde u slučaju naredbodavaca!?
Nezadovoljni smo i samim istražnim postupkom, jer su se desili mnogi propusti.
Prije svega dopušteno je da jedan od izvršilaca bude pušten i oslobođen optužbi zbog starosne dobi i zdravstvenog stanja, da se drugi iz optužnice pusti na slobodu i branjenje sa slobode i da ista dvojica imaju direktan kontakt sa svjedocima i da na direktan ili indirektan način utiču na svjedoke optužbe i na njihovo svjedočenje pred SUDOM pravde Bosne i Hercegovine.
U propuste svakako moramo ubrojiti i pozivanje za svjedoke ljudi koji su smrtno stradali u Vlasenici od strane srpske vlasti za vrijeme etničkog čišćenja, a tužilaštvo BiH je izdavalo pozive tim licima u svojstvo svjedoka.

To su ogromni propusti koji ovaj proces opisuju kao površan i čak diletantski pokušaj ublažavanja stvarnih stradanja u Vlasenici.

Navešćemo da je u toku 1992. godine u Vlasenici u logoru Sušica, kojim su između mnogih drugih još neprocesuiranih zločinaca i ova trojica, upravljali logorom ali i životima desetine hiljada bošnjaka Sjeveroistočne Bosne.

Kroz ovaj logor su prošli Bošnjaci iz Vlasenice, Kalesije, Zvornika, Osmaka, Šekovića, Han Pijeska, Milića, Srebrenice, Bratunca, Rogatice, Žepe, Sokolca i Višegrada.
U logoru Sušica ubijeno je na stotine ljudi. Ubijeni su samo zbog svoga imena.
Vlasenički rezime ubijenih Bošnjaka u toku 1992-95 prelazi broj 2600 i za njihovim posmrtnim ostacima mi još uvijek tragamo, a ova zločinačka trojka je doprinijela tom broju nestalih!

Pitamo se ako je SUD BiH danas donio ovako blagu kaznu i samim tim nagradio počinioce zločina, šta onda da očekujemo MI koji smo postali žrtve tih zločina, a evo danas i ponovljene žrtve BH pravosuđa!?

Tražimo od Tužilaštva da u okviru svojih ovlaštenja, u ime oštećenih – žrtava, podnese odgovarajuću žalbenu notu, koja bi iole zadovoljila pravdu – stoji u saopštenju Udruženja “Porodice žrtve rata Vlasenic 92-95”.

U Udruženju Vlaseničana u Tuzli danas su se okupili preživjeli logoraši Sušice i Vlaseničani koji su uspjeli da se spase od četničke kame. Među njima smo zatekli i Nedima Salaharevića čiji je brat rahmetli Edin Salaharević ubijen u Vlasenici. Rahmetli Edin je bio košarkaš Sloboda Dite, ubijen je 13. septembra 1992. godine u logoru Sušica, a njegovi posmrtni ostaci pronađeni su u jednoj od masovnih grobnica.



- Dok se ova presuda izricila gledao sam sliku svog rahmetli brata Edina Salaharevića, koji je bio košarkaš Sloboda Dite i kojem je lično monstrum i zlikovac Predrag Bastah rekao da neće nikada izaći iz Vlasenice i da je njegova karijera sa košarkom završena.
Što se tiče kazne za ova dva monstruma i jedne od glavnih kreatora zločina nad Bošnjacima Vlasenice očekivao sam kaznu dugotrajnog zatvora. Nezadovoljan sam, ali opet s druge strane kad pogledam kako Tužilaštvo radi, kako ima nemaran odnos prema Vlasenici i zločinima počinjenim u našem gradu, zadovoljan sam samo iz jednog razloga što su ih zvanično proglasili zločincima. Zločin nad Bošnjacima Vlasenice je postojao, i ne može se više time manipulisati koliko se u zadnje vrijeme manipulisalo pogotovo od svjedoka odbrane koji su iznosili mnogobrojne neistine i nebuloze kao da smo sami sebe ubijali. Ponavljam, nisam zadovoljan kaznom, trebali su da dobiju doživotnu robiju s obzirom na zlodjela koja su počinili – rekao je za Tuzlarije Salaharević Nedim, predsjednik Upravnog odbora Udruženja "Porodice žrtve rata Vlasenica 92-95".

Ni drugi članovi Udruženja nisu krili svoje nezadovoljstvo današnjom presudom.

(Tuzlarije.net)