Zatim uzbrdo, kroz šumu, pa sve do vrha „Velikog Konjuha“, gdje stižemo za sat i po hoda. Kod spomenika imamo pauzu za odmor i slatkiše.


Odmor i „razbibriga“ na „Velikom Konjuhu“!

Nakon polasatnog „gušteranja“ na ugodno toplom suncu, krećemo nizbrdo prema „Malom Konjuhu“. Samo što smo krenuli, nakon nekih 100 m, iz šume izlazi Besim (naš član) koji je iz „Zobika“ krenuo „Kardeljevkom“ do „Velikog Konjuha“, a kako bi nam se pridružio. Nastavljamo dalje zajedno i za pola sata stižemo na “Mali Konjuh“. Opet slijedi panoramsko razgledanje i slikanje.


Na „Malom Konjuhu“, a u pozadini je „Veliki Konjuh“!

Spuštamo se strmom stazom prema „Vinkovačkoj kosi“. Ovdje je potreban još veći oprez! Opreza nikad previše, jer jedan pogrešan korak i može biti problema i doći do povrede ili nesreće.


Spuštamo se prema „Vinkovačkoj kosi“ i „Vardi“!

Usput, pored same staze, ... imamo bliski susret sa nekoliko naših prelijepih BOSANSKIH LJILJANA!!!


„BOSANSKI LJILJANI“ na „Konjuhu“!

Ovu jedinstvenu priliku i ovaj susret, koristim za zajedničko druženje sa ovim ljepotanima, ... pa makar i samo ovih nekoliko trenutaka u cijelom moru vječnosti, ... a da se ne zaboravi ...!!!


U društvu sa „BOSANSKIM LJILJANIMA“!

I evo nas na kamenom grebenu „Vinkovačkoj kosi“. Vinkovčani na „Vinkovačkoj kosi“, pa još usred BiH, zar je to moguće? Dokazali smo iz prve ruke da je to moguće! Zadovoljni smo i mi, a i naši gosti iz Vinkovaca!


„Vinkovačka kosa“ i „Varda“!

Ipak moramo dalje. Još malo silazimo strmom kamenitom stazom, a zatim jednim kraćim ravnijim dijelom, pa stižemo do ispod „Varde“. Pozadi nam ostadoše i „Mali „ i „Veliki Konjuh“ ...


Pogled na „Veliki Konjuh“ ( desno) i „Mali Konjuh“ (lijevo)!

Obilazimo „Vardu“ i cik-cak stazom spuštamo se do planinarskog doma „Zobik“ 570 mnm. A tu su domaćini, planinari iz PD „Varda“ Banovići i mnogobrojni izletnici ... Sada kada smo se svi živi i zdravi spustili sa „Konjuha“ i nakon punih 8 sati ove zajedničke Tuzlansko-Vinkovačke avanture, pravo je vrijeme za osvježenje: čaj, kafa, pivo i druga „tekuća pitanja“ ..., tj. tko šta voli nek izvoli! Normalno, bilo je tu i tamo, svega i svačega iz naših ranaca, ... i slanoga i slatkoga! Sve to smo začinili sa lijepim druženjem i podsjećanjem na doživljaje i utiske sa upravo završene kružne ture po „Konjuhu“ ... Sve nam je bilo naj, naj!


I još jedno podsjećanje na „Mali“ i „Veliki Konjuh“!

Druženje se nastavlja, razmijenom iskustava sa drugih planinarskih uspona i pohoda, a dogovaralo se i o budućim zajedničkim planinarskim akcijama! Na kraju slijedi rastanak, pozdrav „VEDRO“ i svako svojoj kući!!! Mi smo zadovoljni sa ovom akcijom, a vjerovatno i VI sa ovom reportažom? ...
I vidimo se opet!!!

IZVJEŠTAJ I FOTO: Cembauer Stevo-STIV, član PD „KONJUH“ TUZLA


[Edited by STIV on 08-06-2010 at 06:29 GMT]

Ja idem na Maglic naredni vikend, ima li kakvih savjeta? 

Nemoj ici ako kiša pada hahaha

PRENJ 12-13. JUN 2010

Već dugo pokušavam da napišem izvještaj o Prenju, ali jednostavno ta se priča ne može ispričati, Prenj se jednostavno mora doživjeti.
Zbog toga ovaj put neću puno pisati, na Prenj treba otići i ta ljepota će sa vama ostati do kraja života. Boraviti i spavati u divljini okružen vrhovima preko 2000 metara, snijegom, šumom i kamenom, endemskim biljkama i životinjama, prosudite sami, nastojaću slikom prenijeti dio atmosfere.


12-13. JUN 2010
Tuzla - Bijela (Konjic) - Planinarski dom JEZERCE
Đapo, Semir, Igor i Vedran

Popeti vrhovi:
Subota: Zelena Glava (2155 mnv) i Otiš (2097 mnv)
Nedjelja: Osobac (2099 mnv)

Nezaboravna avantura, ljetni uspon u zimskim uslovima

Početak staze prema Jezercetu!