TUZLARIJE - VIJESTIMarinko Jurčević, glavni tužilac Tužilaštva BiH , prevario Parlament BiH U četvrtak 21. juna u Sarajevu je započela vanredna sjednica Predstavničkog doma Parlamenta BiH. Povod je bio hapšenje Selima Bešlagića, Envera Delibegovića i Budimira Nikolića, koje je izvedeno na osnovu međunarodne Interpolove potjernice izdate u Beogradu. Podsjetimo, potjernica je napisana na osnovu istrage koju radi Okružni sud u Beogradu u predmetu Tuzlanska kolona. No, sjednica je vrlo brzo prekinuta zbog protivljena srpskih poslanika da se na dnevni red stavi ovo pitanje. Nakon izlaska poslanika SNSD-a i PDP-a, sjednica je okončana jer nije bilo kvoruma da se raspravlja "o ovoj vrlo opasnoj pojavi za građane BiH", kako je izjavio Beriz Belkić, predsjedavajući Predstavničkog doma. Drago Kalabić, predsjednik Kluba poslanika SNSD-a, ustvrdio je da je predsjedavajući prekršio Poslovnik sazivajući na ovaj način vanrednu sjednicu, te pojasnio da "državni Parlament nikad nije vanredno zasjedao povodom hapšenja bivših funkcionera i nema potrebe da slučaj Selima Bešlagića bude izuzetak". Na sjednicu Parlamenta bili su pozvani i predsjednica Suda BiH Meddžida Kreso i glavni tužilac Tužilaštva BiH Marinko Jurčević. Kako je sjednica prekinuta, oni se nisu ni uspjeli obratiti Parlamentu BiH, tako da Jurčević nije imao prilike pročitati ranije dostavljeni izvještaj u kome, između ostalog, navodi rezime slučaja Tuzlanska kolona: sadašnji spis formiran je u Okružnom javnom tužilaštvu u Bijeljini; shodno pravilima Rimskog puta. Dvanaestog septembra 2002. spis je proslijeđen Tužilaštvu Haškog tribunala na ocjenu i odluku; nakon što je to urađeno drugog jula 2004. godine, spis je vraćen Okružnom javnom tužilaštvu Bijeljina i za četiri osobe data je oznaka A, za tri B i za dvije C kategorije. Pojasnimo: oznaka A znači da ima dovoljno dokaza za osnovanu sumnju da je neko počinio ratni zločin; oznaka B podrazumijeva dodatne provjere, a C da tužilac nije u mogućnosti dati mišljenje jer nema dovoljno dokaza. Jurčević dalje piše da je, nakon što im je spis vraćen iz Haaga, Okružno tužilaštvo u Bijeljini donijelo naredbu o sprovođenju istrage prema osobama koje su dobile A kategoriju. Međutim, na osnovu Pravilnika o pregledu predmeta i orijentacionih kriterija, Tužilaštvo BiH je izuzelo slučaj Tuzlanska kolona i, nakon što ga je pregledalo, ocijenilo ga "vrlo osjetljivim" te, trećeg maja 2007. godine, Sudu BiH podnijelo prijedlog za preuzimanje predmeta, što je, odlukom Suda, i urađeno 11. maja ove godine. Tužilaštvo BiH je nakon toga donijelo naredbu o sprovođenju istrage protiv 11 osoba zbog ratnih zločina! Dakle, Tužilaštvo BiH je odbacilo sve što je Haag uradio i odlučilo da istragu vodi od početka. Na osnovu njihovog rada, dosad je obustavljena istraga protiv jedne osobe. U zaključcima svog izvještaja Jurčević, pored ostalog, tvrdi da se "radnje koje su poduzete od strane agencija za sprovođenje zakona u BiH na temelju tjeralice Interpola ne mogu dovesti u vezu sa istragom koja se vodi od strane Tužilaštva BiH" (?!) Ono što Jurčević nije napisao u svom izvještaju jesu sljedeće informacije (koje smo u Tužilaštvu BiH dobili na uvid): u jednom internom dokumentu Tužilaštva BiH, u kome se govori o Tuzlanskoj koloni, navodi se i da paralelno sa istragom koju oni rade "istražne radnje provodi i Okružni sud u Beogradu pod brojem Kri 419/97, a prethodno je o tome vođen i postupak Vojnog suda u Beogradu pod brojem Ki 651/93"?! Dalje se, prema dokumentaciji Tužilaštva BiH, konstatira da je predmet Tuzlanska kolona u Bijeljini objedinjen 1995. godine, a za ratne zločine, odnosno zločine protiv zarobljenika i ranjenika, teretili su se: Selim Bešlagić, Mehmed Bajrić, Muhamed Brkić, Faruk Prcić, Enver Delibegović, Sead Avdić, Mehmed Žilić, Jasmin Imamović i Željko Knez. Nakon provjere u Haagu, oznakom A označena su imena Delibegovića, Bajrića, Brkića i Prcića, oznakom B Bešlagića, Avdića i Žilića, dok su se pod oznakom C našli Imamović i Knez. Kako je Jurčević u svom Izvještaju Parlamentu BiH naveo da je od sumnje u istrazi oslobođen jedino Muhamed Brkić, logično je onda da su svi ostali pod istragom. Jurčević je, dakle, vrlo svjesno prevario Parlament BiH tvrdnjama da se ono što je poduzeto na osnovu potjernice iz Beograda ne može dovesti u vezu sa onim što Tužilaštvo BiH radi, jer ne samo da je znao za tu istragu, već ima i tačne brojeve predmeta. S druge strane, onog trenutka kad je saznao da Beograd radi istragu o istom zločinu i protiv istih osoba kao i Tužilaštvo BiH, Jurčević ih je morao obavijestiti da je to predmet Tužilaštva BiH te zatražiti dokumentaciju koju Beograd ima o ovom slučaju, jer navodni zločin je počinjen u BiH, a i osumnjičeni imaju bh. državljanstvo. Dakle, Beograd nema nikakve osnove da traži ovaj predmet od BiH. Jurčević je to trebao uraditi i na osnovu Evropske konvencije o prenosu postupka u krivičnim stvarima, a koju je BiH potpisala 22. februara 2005. godine, a Srbija čak 2002. Prema članu 30 ove konvencije, "svaka država koja prije ili u toku krivičnog postupka za krivično djelo koje se ne smatra ni krivičnim djelom političke ni čisto vojne prirode, dođe do saznanja da se postupak koji predstoji u drugoj državi, odnosno na isto krivično djelo, protiv istog lica, razmotrit će da li može odustati ili obustaviti sopstveni postupak ili ga prenijeti na drugu državu". Koji je način za to, propisano je članom 13: "Svi zahtjevi iz ove Konvencije, sačinjavaju se u pismenoj formi. Oni, kao i sve potrebne komunikacije za primjenu Konvencije, dostavljaju se preko Ministarstva pravde..." Treba li naglašavati da niti Ministarstvo pravde, a niti bilo koji drugi organ u BiH, osim, naravno, Tužilaštva, nisu znali da Beograd i Sarajevo vode paralelne istrage o Tuzlanskoj koloni, što je na kraju dovelo do hapšenja bh. građana. I iako se tvrdi da država ne štiti svoje građane, činjenica je da ih ne može ni zaštiti ukoliko im neko krije relevantne informacije. U ovom slučaju, to je Tužilaštvo BiH, koje je jedini i pravi krivac za potjernicu iz Beograda i hapšenje Bešlagića, Delibegovića i Nikolića. (DŽ.K.D. - Dani) |